-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 62, travanj 2014. :: Iz memoriam


Tragajući za riječima kojima bih govorila o Milici Radovinović
govor održan na ispraćaju Milice Radovinović u Karlovcu, 23. siječnja 2014. godine

 

Tragajući za riječima kojima bih govorila o Milici Radovinović, s kojom se danas opraštamo u ovom materijalnom životu, pronalazila sam riječi kao što su: optimizam, motivacija, vizionarstvo, poticanje, suosjećanje, empatija.

Pronalazila sam je i u zakutcima sjećanja: na jednu mračnu karlovačku knjižnicu, crnih parketa u koju sam dolazila kao malena djevojčica 60-ih godina prošlog stoljeća, iza čijeg se ogromnog posudbenog pulta osmjehivala jedna vedra i nasmijana žena.

Sjećanje na začudan, svijetao i velik prostor nove karlovačke knjižnice, koja je te 1976. godine predstavljala najsuvremeniju narodnu knjižnicu u Hrvatskoj i prvu namjenski projektiranu, u kojoj je i dalje ona ista vedra i nasmijana žena širila optimizam.

Potom sjećanje na knjižnicu na Novoj cesti u Zagrebu 1987, u kojoj mi je ta ista žena dnevno brojala jedinice građe, što sam ih na početku svoga knjižničnog rada inventarizirala, poticala me u savladavanju znanja iz katalogizacije, klasifikacije, informacijskih sustava, otvarala mi prostore knjižnica i knjižničarstva kao jedinstvene struke koja savladava kaos i unosi red te uz to oslobađa srce svake isključivosti...

U zakutcima sjećanja pronašla sam uspomenu i na sustav trešnjevačkih knjižnica, sustav knjižnica grada Zagreba i njezinu omiljenost među kolegicama i kolegama, među knjižničarkama…

Milica Radovinović najveći je dio svoga života provela u Karlovcu, odredivši ga gradom i svojega profesionalnog uspjeha, u koji upisujemo sustavno zalaganje za knjižničnu struku, povećanje usluga što ih je osobito prostor nove knjižnice nudio, širenje mreže knjižnica i bibliobusnu službu koja je od 1978. doživjela svoj procvat. Grad, koji je vodama svojih rijeka povezan sa čitavim svijetom, svjedokom je kako je Milica Radovinović u 23 godine svoga rada u karlovačkoj knjižnici kao i povratkom u grad, zatvorila svoj krug traganja, uz pomoć knjiga, za istinom i za smislom.

Od 1983. godine u trešnjevačkoj mreži knjižnica, uz izazov voditeljstva drugačijeg organizacijskog modela od onoga u Karlovcu, a u suglasju sa sustavom Knjižnica grada Zagreba, Milica Radovinović vizionarski je širila mrežu, potičući i nadalje profesionalni razvoj i školovanje. Na samim počecima informatizacije fondova, sustavno je pratila i razvoj tehnologije pretpostavljajući i vrijeme novih virtualnih usluga koje danas živimo.

Strasno zainteresirana za razvoj struke, za razvoj knjižničarstva uopće, osobito narodnog, u stalnim konzultacijama i razmjeni ideja s kolegicama iz svih vrsta knjižnica, Milica Radovinović bila je istinski knjižničar i vizionar knjižnica kao mjesta susreta korisnika i knjižničara.

Ali, uza sve to, Milica Radovinović prvenstveno je bila pravedan čovjek! Poticala je argumentirano suprotstavljanje stavova i mišljenja, dijelila radosti i strahove ljudi koji su je okruživali, imala vremena za svakog radnika, bila je naša drugarica Mica koja je osobnu zamjenicu „ja“ tako nedostatno koristila.

Imajući razumijevanje i za sve ono što nije izgovoreno, molim vas da se danas i zauvijek sjećamo Milice Radovinović, vrsne knjižničarke, da se sjećamo Milice Radovinović, majke, supruge, bake, prijateljice, susjede, životom u gradu – Karlovčanke, koja je u doticaju sa svima oko sebe i svugdje gdje je radila i živjela, bila dokaz kako nas susret, ma gdje se dogodio, s posebnim ljudima, raduje i čini boljima. Stoga je naša žalost i tuga danas veća.

Zbogom draga Mico, mi smo te voljeli.

 

Dunja Seiter-Šverko

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-