-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 62, travanj 2014. :: Tema broja: specijalne knjižnice


(NE)komercijalne specijalke

Andrea Božić

voditeljica Edukacijsko-informacijskog centra Saponia d.d.

andrea.bozic@saponia.hr

 

U neka, ne tako davna vremena gotovo svako veliko poduzeće u Hrvatskoj imalo je svoju knjižnicu. Osim stručne literature, nudili su i beletristiku i lektiru. Uz to, kolektivno učlanjivanje radnika u gradske knjižnice i plaćanje kolektivnih članarina bilo je uobičajeno. Zvuči utopijski, zar ne? Pogotovo iz današnje perspektive kada je specijalnih korporativnih knjižnica koje su u Upisniku knjižnica Ministarstva kulture, a rade, samo šest.

Privatizacija društvenih poduzeća devedesetih dovela je do masovnog zatvaranja stručnih knjižnica, čak i u poduzećima koja su preživjela pretvorbu i nastavila raditi. Kvaliteta rada i uspješnost nije značila opstanak – najbolji primjer je izuzetno jaka knjižnica Plive – mjesto gdje su nas vodili da se uvjerimo kako radi jedna moderna, uspješna, specijalna knjižnica koja je prva krenula s upravljanjem znanjem i stvaranjem portala za upravljanje znanjem u organizaciji. Nje više nema – fondovi su razdijeljeni, djelatnici su se raspršili  – neki su prešli u druge odjele, neki u druge tvrtke, a neki na burzu. Nema više niti knjižnice Željezare Sisak – fondove i osoblje preuzeo je Metalurški fakultet. Pojedine su se samo ugasile – Belišće, Sirela...

Posljednji Mohikanci“ su knjižnice 3. maja, INA-e, KONČARA, Podravke, Saponije i Zvijezde. I svi imaju istu priču – smanjenje nabave, povećavanje sive literature (neobjavljena građa, primjerice izvještaji, radni materijali i sl.) te pojačano korištenje online-izvora, i to isključivo onih za koje se pokazuje dobar povrat investicije (eng. kratica ROI = povrat investicije – mora biti dokazano da su kupljeni izvori stvarno iskorišteni za stvaranje dodane vrijednosti u poduzeću), borba za svaku kunu te preuzimanje dodatnih zadaća kojeponekad baš i nemaju neke veze s knjižničarstvom. Primjerice, briga za arhivu, edukacija korisnika, održavanje web-stranica ili portala za upravljanje znanjem, digitalizacija dokumentacije ili zadovoljavanje zahtjeva raznih normi koji se odnose na pristup i kolanje informacija i kompetencije zaposlenika.

Radi se o knjižnicama s malim brojem zaposlenika i velikim opsegom posla, pa nema specijalista – svi su stručnjaci za nabavu, obradu, rad s korisnicima, a uz to su arhivisti, edukatori, često informatičari, no prije svega marketinški stručnjaci, jer sve vrijeme moraju dokazivati svoju isplativost i korist upravi poduzeća. Nekima se čak u nazivu odjela ili radnog mjesta nigdje niti ne spominje knjižnica, a u opisu poslova knjižničarski poslovi su navedeni uz čitav niz drugih zadaća koje obavljaju. Razgovor s kolegicama pokazuje ujedno koliko smo različiti – jedni su smješteni unutar odjela marketinga, drugi unutar razvojnog odjela, treći u odjelima općih/pravnih poslova. Mi smo informacijski specijalisti, voditelji centra INDOK, edukacijsko-informacijskog centra, upravitelji sadržaja... stručni suradnici za informacije, competitive intelligence specijalisti. No posao nam je svima isti – našim korisnicima pružiti potrebne informacije u najkraćem mogućem roku kako bi oni mogli završiti projekte na kojima rade i stvoriti konkretnu dobit poduzeću. Prikupljamo informacije o novim tržištima, proizvodima, sirovinama, trendovima, zakonima, obrađujemo i sažimamo te prosljeđujemo dalje. Ne nabavljamo samo na zahtjev korisnika, već ponekad glumimo čitače misli i kopamo unaprijed – najava ulaska u neki projekt u dogledno vrijeme dovoljna je da počnemo polako prikupljati informacije i tražiti vjerodostojne izvore, jer često ono što nam treba nije u časopisima, knjigama ili službenim publikacijama, već trebamo znati čitati između redova i iskopati potrebnu informaciju kako god znamo. Tu pogotovo dolazi do izražaja održavanje dobrih odnosa ne samo s knjižničarima u drugim tipovima knjižnica već i s djelatnicima raznih državnih ureda i drugih tvrtki, kao i korištenje mogućnosti međuknjižnične posudbe. Naše usluge su od „možda jednom zatreba“ preko „točno na vrijeme“ prešle u fazu „prije nego zatreba“. Upravo zbog toga smo preživjeli. Bar za sada...

Što nam donosi budućnost? Još više novih tehnologija i više podataka koje treba filtrirati i obraditi za krajnje korisnike, pružanje novih usluga kroz nove medije i kanale, jačanje suradnje s informatičarima i drugim odjelima, no u biti osnova ostaje ista – omogućiti korisnicima pristup potrebnim informacijama na djelotvoran i isplativ način. No, dok ne bude postojala neka baza podataka koja sadrži apsolutno sve što našim korisnicima treba u radu, koja će biti jednostavna za korištenje poput Googlea i neće imati ograničenja vezana uz autorska prava, specijalna korporativna knjižnica će opstati. Naravno, uz konstantno učenje, prilagođavanje i praćenje svih potreba korisnika kako bismo na vrijeme odgovorili na njihove zahtjeve. Jer prvi put kad nećemo, možemo očekivati ključ u bravu.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-