-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 62, travanj 2014. :: Tema broja: specijalne knjižnice


Medicinske i bolničke knjižnice u radu HKD-a

Vesna Borić, boric@sfzg.hr

predsjednica Komisije za medicinske knjižnice

Ljiljana Pavičić, pavicic.ljiljana@kbo.hr

predsjednica Radne grupe za bolničke knjižnice

 

 Komisija za medicinske knjižnice i Radna grupa za bolničke knjižnice okupljaju deset visokoškolskih knjižnica, koje djeluju na fakultetima iz područja biomedicine i srodnih znanosti i struka, te 26 specijalnih, odnosno znanstvenih i stručnih medicinskih knjižnica u sastavu zdravstvenih ustanova i instituta. One pružaju informacijsku potporu znanstveno-istraživačkome i stručnome radu te obrazovnom procesu u skladu s primarnom djelatnosti matične ustanove. Sve su medicinske knjižnice, koje predstavlja Komisija i Radna grupa, u sastavu matičnih ustanova, što znači da njihovo poslovanje ovisi o podršci upravnih tijela ustanove i pripadajućih ministarstava. U takvom je okruženju nužno da knjižničari stalno zagovaraju svoju knjižnicu. Vještina u zagovaranju posebno je važna prilikom uvođenja novih usluga koje neminovno zahtijevaju dodatna financijska ulaganja. Ukoliko knjižničari ne uspiju uvjeriti svoju upravu u dobrobit neke inovacije, može se dogoditi da je ne uspiju provesti.

Mnoge visokoškolske i specijalne knjižnice djeluju kao one man band te je zaposlena samo jedna stručna osoba, tzv. solo-librarian. Kako to u praksi funkcionira, teško može zamisliti onaj tko nije radio u takvim uvjetima. Svatko od nas mora dobro poznavati i obavljati zadatke iz svih segmenata knjižničnoga poslovanja, od razine pomoćnoga knjižničara do savjetnika.

Područje djelovanja istraživača unutar naših ustanova usko je specijalizirano za neku granu biomedicine, kao što je to npr. traumatologija, dijabetologija, pulmologija, psihijatrija, stomatologija i dr. Stoga knjižničar mora pratiti domaću i stranu publicistiku određenoga znanstvenog područja da bi izgradio kvalitetnu zbirku. To je izuzetno važan zadatak budući da je nabavljeni primjerak (osobito strane publikacije) često jedini u državi.

Da bi korisnici dobili informaciju o onome što knjižnica posjeduje, svatko od nas obavlja tehničku, formalnu i sadržajnu obradu građe. Posebno velika pozornost poklanja se sadržajnoj obradi jer pomoću dobro određenih predmetnih odrednica i pododrednica korisnici najlakše pronalaze željeni sadržaj.

Najveći tehnološki iskorak postignut je nabavom integriranoga knjižničnog mrežnog programa Aleph koji sadrži sve informatičke alate potrebne za rad današnjem knjižničaru, a nabavu je financiralo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta RH. No tu odmah dolazimo i do velikoga problema. Naime, program je implementiran u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u 42 knjižnice Sveučilišta u Zagrebu. Vrlo je dobro to što jednim upitom korisnik može pretražiti fond 42 uključene knjižnice, no želi li znati posjeduje li NSK neku publikaciju mora ponoviti svoj upit. Za informaciju o fondu ostalih visokoškolskih i specijalnih knjižnica, koje ne koriste program Aleph ili nisu sastavnice Zagrebačkoga sveučilišta, upit se mora ponoviti za svaku pojedinu knjižnicu. Bolničke knjižnice, koje čine najveću skupinu specijalnih knjižnica, među najstarijima su u Hrvatskoj i u nadležnosti su Ministarstva zdravlja te nisu u sveučilišnom sustavu i nisu implementirale Aleph. Medicinski knjižničari su još uvijek entuzijasti i nadaju se da će se u sljedećem razdoblju ostvariti programski zadatak, a to je korištenje zajedničkoga programa za knjižnično poslovanje. Za to nam je potrebna financijska podrška Ministarstva znanosti i Ministarstva zdravlja te potpora NSK.

Nažalost, unatoč nabavi kvalitetnoga i vrlo skupoga programa, u Hrvatskoj i dalje imamo parcijalna rješenja, nemamo knjižnični sustav niti skupni katalog na razini države.

Nadalje, s obzirom da niti teoretski nije moguće da knjižnica posjeduje sve što njezinim korisnicima treba, u svim visokoškolskim i specijalnim knjižnicama redovito se obavlja međuknjižnična posudba s domaćim i inozemnim knjižnicama. Koliko je vremena potrebno potrošiti samo na to da se sazna posjeduje li neka domaća knjižnica određenu publikaciju, jasno je iz prethodno navedenoga.

Knjižničari u visokoškolskim i specijalnim knjižnicama moraju djelovati na još jednom novom polju. Naime, u znanosti i visokom obrazovanju postoji sustav napredovanja istraživača koji je definiran zakonom, a propisani su kvantitativni i kvalitativni pokazatelji uspješnosti pojedinca. U tome sustavu značajan angažman imaju knjižničari koji pretraživanjem bibliografskih i citatnih baza podataka utvrđuju produktivnost pojedinoga znanstvenika. Sustavi evaluacije provode se također i na razini znanstvenih projekata, ustrojbenih jedinica i/ili cijelih ustanova. U svim navedenim slučajevima knjižničari obavljaju brojna pretraživanja i za dobivene rezultate izdaju službene potvrde. Da bi to uspješno obavljali, moraju izuzetno dobro poznavati strukturu i mogućnosti propisanih baza podataka te stalno pratiti promjene legislative kako bi znali koji izvori su za što relevantni.

Dio kolegica i kolega prepoznati su kao kvalitetni stručnjaci iz područja informacijskih znanosti te sudjeluju i u nastavi. Mnogi redovito održavaju vježbe, seminare i predavanja na preddiplomskom, diplomskom, poslijediplomskom i doktorskom studiju što svakako pridonosi ojačavanju statusa naše struke.

Mnoge bolnice i fakulteti biomedicinskog područja izdaju znanstveno-stručne časopise te medicinski knjižničari sudjeluju u radu uredništava tih časopisa. Svojim stručnim znanjem pridonose kvaliteti tih serijskih publikacija. Surađuju s nacionalnim Uredom za ISBN i Uredom za ISSN kako bi se matična ustanova registrirala u popis nakladnika, a publikacije jednoznačno identificirale prema pravilima međunarodnoga sustava. Klasificiraju radove prema UDK-u. Dodjeljuju im predmetne odrednice i pododrednice iz tezaurusa Medical Subject Headings, koji najbolje opisuju sadržaj članka. Nadalje, knjižničari pomažu prilikom prijave časopisa za indeksiranje u relevantnim međunarodnim sekundarnim publikacijama, pridonose vidljivosti i dostupnosti hrvatskih časopisa u svijetu kao e-urednici na portalu Hrčak, organiziraju i stvaraju repozitorije, digitaliziraju starija godišta časopisa i rade još brojne druge poslove.

Za sve to je potrebna informatička potpora koja je kronično nedostatna. Naime, u matičnim ustanovama uglavnom nema dovoljno informatičara koji bi podržavali knjižničnu djelatnost, te su vrlo rijetke knjižnice koje su se uspjele izboriti za sistemske knjižničare ili informatičare. To su nam svijetli primjeri i uzori.

U informacijskoj djelatnosti visokoškolskih i specijalnih knjižnica najjača karika u lancu jesu sami knjižničari. Za obavljanje posla moraju posjedovati veliko znanje, vještine, svestranost, upornost, kreativnost i ogroman entuzijazam jer bez toga ne bi mogli prevladati brojne poteškoće na koje nailaze. Nema opasnosti od zasićenosti jednom vrstom posla jer se svi knjižničarski poslovi određenom dinamikom stalno izmjenjuju i svaki novi dan donosi novi radni izazov.

Zbog brojnih i vrlo raznolikih poslova koje moramo obavljati, prijeti nam opasnost da se pojedinom problemu ne možemo posvetiti onoliko koliko bismo trebali. Uz to, rad u medicinskoj knjižnici zahtijeva stalnu nadogradnju znanja i vještina jer su biomedicinske znanosti vrlo dinamične s velikim priljevom novih informacija, metoda i tehnoloških postignuća. Medicinski knjižničari nastoje biti ukorak s tim promjenama.

Sjetimo li se da u mnogim visokoškolskim i specijalnim knjižnicama, kako u biomedicini tako i u ostalim područjima, radi samo jedan knjižničar ponekad se i sami pitamo kako uspijevamo? Uz to nam se nameće pitanje kakve bismo sve informacijske usluge mogli pružiti istraživačima da smo bolje ekipirani? Ideja i volje imamo!

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-