-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 59, lipanj 2013. :: Skupovi u zemlji


4. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj književnosti za djecu i mlade
Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu, 28. svibnja 2013.

Grozdana Ribičić, gribicic@gkmm.hr
Vesna Mihanović, vmihanovic@gkmm.hr
Gradska Knjižnica Marka Marulića Split

Prva dva okrugla stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, održana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, imala su svrhu promišljati i učiniti vidljivom zastupljenost zavičajnih splitskih tema u hrvatskoj dječjoj književnosti. Prvi okrugli stol posvetili smo temi Splita u knjigama za djecu i mlade, a drugi splitskim ilustratorima. Treći okrugli stol bio je posvećen širem zavičaju, tj. baštinskim temama Splitsko-dalmatinske županije. Prijavljena i pozvana izlaganja, primjeri dobre prakse, rasprave, prigodne izložbe knjižnične građe, popraćene stručnim katalogom, te promocija zbornika radova s prethodna dva okrugla stola, pokazala su se dobrim načinom promišljanja zavičajnih tema u knjigama za djecu i mlade.

Ove je godine Odjel za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu organizirao četvrti okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade na temu Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj književnosti za djecu i mlade.

Svjesni da djeca i mladi vole knjige s bajkovitim i fantazmagoričnim elementima, htjeli smo porazgovarati o tome koliko su mitovi i legende iz naših hrvatskih krajeva, a posebno iz Dalmacije, prisutni u suvremenoj dječjoj književnosti, koliko je bogata usmena tradicija bila poticaj i inspiracija autorima, ilustratorima i izdavačima da je predstave u slikovnicama i knjigama za djecu i mlade, te koliko su takve knjige zanimljive i poticajne za čitanje našoj djeci i mladima danas. Još jednom smo htjeli osvijestiti čovjekovu potrebu za pričanjem i slušanjem priča i u današnje vrijeme, te razmotriti položaj usmene predaje u novom tehnološkom dobu.

Okrugli stol koncipirali smo u tri dijela. U prvom dijelu pokušali smo dati teorijski i praktični prikaz narodne književnosti i njezino općedruštveno značenje, kao i utjecaj na hrvatsko umjetničko stvaralaštvo za djecu danas, s posebnim osvrtom na našu, dalmatinsku regiju. Izlagači su bili Marko Dragić (Općedruštveni značaj usmene književnosti); Diana Zalar (Mitološka bića hrvatske umjetničke proze za djecu); Mladen Vuković (Usmena tradicija u knjigama za djecu pisaca iz Splitsko-dalmatinske županije); Gita Dragičević (Usmene predaje otoka Brača); Iva Ciceran (Bajka o potonulim zvonima – zavičajnost u slici i riječi); Nataša Prkić (Utjecaj usmene tradicije u Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića).

U drugom dijelu htjeli smo pokazati položaj usmene tradicije u novom tehnološkom dobu, te na koje se načine usmena tradicija i novo doba mogu sretno podupirati i nadopunjavati. Kao najbolja ilustracija teme bili su razgovori sa sudionicima Okruglog stola koje smo realizirali preko Skypea (Vedran Čačić i Zdenko Bašić). Izlagači u ovom dijelu bili su: Tea Tereza Vidović-Schreiber (Suvremena predaja u Splitu); Renato Baretić (Pričigin: iskonska čovjekova potreba za pričom); Željka Alajbeg, Dragana Đurić (Dječji Pričigin u kontekstu predajne dalmatinske naracije); Zdenko Bašić (Sjeverozapadni vjetar – priča bez kraja); Vedran Čačić (Hrvatski mitovi i legende na web-portalu); Grozdana Ribičić, Darinka Projić (U potrazi za hrvatskim romanom: rezultati pilot-ankete Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM-a); Danijela Markotić, Vesna Mihanović (Ono što je bilo i što još uvijek jest...). Prijavljeni primjeri dobre prakse i izlaganja na posteru bili su: Renata Dobrić, GK Kaštela (Nakladnička djelatnost GK Kaštela: promicanje zavičajnosti); Ana Pavlinović (OŠ Stjepana Ivičevića Makarska: pričom čuvamo baštinu); Sanja Ujević (Priče i legende iz Dalmacije).

Treći dio posvetili smo izdavačkoj djelatnosti Odjela za djecu i mlade, koju su potaknuli, među ostalim, i ovi okrugli stolovi i njihovi zaključci. Riječ je o zborniku radova s prethodnog, trećeg okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade pod naslovom Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade (promotorica Katja Matković-Mikulčić, ravnateljica Gradske knjižnice Velika Gorica), potom o digitalnoj knjizi proznih i poetskih radova i fotografija naših sugrađana Split u snigu 2012. (promotor Tomislav Najev), kao i o nedavno tiskanoj knjizi Slikovnica mojeg djetinjstva: knjiga sjećanja (promotorica Diana Zalar).

(Sve su tri knjige dostupne online na adresama: http://issuu.com/gkmm/docs/14_zavicajnost_u_knj_za_dj_i_ml_3_-_zbornik_promo-, http://issuu.com/gkmm/docs/split_u_snigu, http://issuu.com/gkmm/docs/split_u_snigu, http://www.gkmm.hr/dl/Slikovnica_mojeg_djetinjstva-m.pdf.)

Odjel za djecu i mlade i ove je godine postavio tematsku izložbu knjiga te tiskao njezin katalog, koji je dobio svaki sudionik okruglog stola.
Zanimljivost je naših okruglih stolova u tome što nam u goste dolaze djeca i mladi, u pratnji svojih voditelja i mentora, koji su aktivni i kreativni sudionici projekata u svojim sredinama vezanih uz temu koja se obrađuje. Tako smo ove godine ugostili klapu Luč OŠ Lučac (voditeljica Lidija Čujić-Živković), Dramsku grupu OŠ Marjan (voditelj Tomislav Najev), Nikolina Tunjić, polaznica Dramskog studija Theatar Theatron (voditeljica Andrijana Vicković, glumica HNK-a Split) i Ivona Pejaković i Flora Bašić (voditeljica Zvjezdana Čagalj, odgojiteljica).

Pokazalo se da je iznimno važno organizirati ovakve skupove i javno govoriti o ovim temama. Stoga se Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu planira i idućih godina baviti temama zavičajnosti, te kroz različite oblike rada poticati i pozivati na suradnju i ostale srodne ustanove koje se bave odgojem i obrazovanjem djece i mladih, baštinske ustanove, te pisce i nakladnike, ne samo s područja užeg zavičaja, nego i iz cijele Hrvatske. Samo dobrim međusobnim poznavanjem i povezivanjem postajemo jači i prepoznatljiviji u novoj zajednici naroda, čiji članovi postajemo ove godine.


* * *

Zaključci s Okruglog stola

 

zaključke zapisala Danijela Markotić
Gradska knjižnica Marka Marulića Split

danijelamarkotic@net.hr

1. Usmena književnost postoji otkad postoji i čovječanstvo te čini nematerijalnu kulturnu baštinu koja se stoljećima prenosi predajom. Baština je iznimno važna za očuvanje kulturnog identiteta naroda. Usmene predaje, priče, bajke, legende, basne i pjesme svojevrsne su čuvarice uspomena ili spomenari naših predaka predani nama za nadolazeće generacije. I naša bi djeca trebala biti čuvari tih spomenara tradicije.

2. Usmena baština postaje dijelom književne i stvarnosne suvremenosti. Starija, kao i suvremena hrvatska umjetnička fantastična proza, udomila je mnoštvo bića koja dolaze iz davnih mitoloških i pučkih priča. Motivi i likovi iz prošlosti stavljaju se u duh sadašnjeg vremena i mijenjaju se po potrebi.

3. Split je jako vitalan narativan prostor. U njemu su nastale različite urbane legende, ali on se po tome nimalo ne razlikuje od drugih gradova, općina ili sela. Svako mjesto bilježi svoju suvremenu predaju i priča svoje priče.

4. Bez obzira na sva tehnološka dostignuća, potreba za slušanjem izgovorene riječi uvijek će biti živa. Djeca od najranije dobi vole slušati priče, vole bježati u svijet mašte, identificirati se s likovima iz knjiga i filmova. Ako ih upoznamo s likovima iz staroslavenske i starohrvatske mitologije, možda im naši najmanji udahnu dah života.

5. UNESCO je proglasio narodnu ojkalicu, gangu i reru svjetskom nematerijalnom kulturnom baštinom, što znači da je to nešto čega se ne treba sramiti niti ismijavati.

6. Premda Hrvatska ima bogatu usmenu tradiciju, djeca su s njom slabo upoznata. Nije dovoljno zastupljena u školskim programima, a izdavačke kuće tek povremeno, više slučajno nego planski, objavljuju slikovnice i knjige za djecu s temama i motivima iz usmene baštine.

7. Hrvatska usmena tradicija mogla bi biti i svojevrsni turistički promotor naše zemlje.

8. Potrebno je neprestano raditi na edukaciji obitelji o potrebi čitanja, jer čovjek se jedino čitanjem duhovno oplemenjuje i obogaćuje, spoznaje nove činjenice i uči.

9. Vrtići, škole i knjižnice najvažnije su institucije i istinski promicatelji zavičajnog stvaralaštva i nacionalne svijesti, te bi morale poticati mlade generacije na pisanje i proučavanje lokalne pisane riječi.

10. Imajući navedeno na umu, nadovezali bismo se na naziv izložbe knjiga Ono što je bilo i što još uvijek jest i rekli Ono što je bilo, ono što još uvijek jest i što će uvijek i biti… Moramo to poznavati, čuvati za budućnost i u svijetu opće globalizacije odgajati mlađe naraštaje da budu svjesni svojih korijena, tradicije i posebnosti.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-