-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 43, ožujak 2009. :: Skupovi u inozemstvu


Posjet američkim knjižnicama

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića je 30. svibnja 2006., još kao samostalna knjižnica sklopila Ugovor o suradnji s Veleposlanstvom Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu, te je uz potporu Veleposlanstva u prostoru Knjižnice otvoren Američki kutak. Kako iza svakoga potpisanog ugovora (pa čak i bračnog) postoji svojevrsni interes, tako i u ovom Ugovoru postoji obostrani interes: Veleposlanstva da putem Kutka promovira američku kulturu, običaje, tradiciju i dobru praksu, a sa strane Knjižnice da svojim korisnicima osigura dobru opremu, knjižni i neknjižni fond na zadovoljstvo brojnih korisnika, posebice studenata anglistike, ali i studenata ostalih fakulteta Grada Zagreba kojima treba literatura na engleskom jeziku, a nisu u mogućnosti financijski si priuštiti imati je u svom fondu.

Tijekom ovog razdoblja suradnje dobre volje i pozitivne prakse, Veleposlanstvo prati Knjižnicu u njezinom radu uz svu moguću potporu, od financijske i materijalne, do potpore u edukaciji ljudi koji direktno rade u Američkom kutku. Tako Veleposlanstvo organizira tečajeve i seminare svih američkih kutaka Hrvatske (Osijek, Rijeka, Zadar i Zagreb), ali i jugoistočne Europe, na kojima se razvijaju odnosi pozitivne kompetitivnosti, ali i dobre međusobne suradnje i razmjene iskustava. U tom smislu Veleposlanstvo i nagrađuje one djelatnike koji se svojim radom ističu u svojim sredinama, te ih šalje na edukaciju u Sjedinjene Američke Države.

U prošloj godini (2008.) ta čast i zadovoljstvo je pripala mene, kao predstavnicu Hrvatske da sudjelujem na međunarodnom programu International Visitors Leadership Program kao dio međunarodnog tima knjižničara koji je brojio dvadeset jednog sudionika iz cijeloga svijeta u razdoblju od 19.07.-10.08.2008. U skupini su bili ponajbolji knjižničari i ravnatelji knjižnica iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Burme, Kolumbije, Costa Rice, Djevičanskih otoka, Hrvatske, Egipta, Finske, Južnoafričke Republike, Kazahstana, Kenije, Makedonije, Malawija, Meksika, Nigerije, Slovačke Republike, Surinama, Turske i Ugande.

Program je bio namijenjen knjižničarima koji su prvenstveno zainteresirani za menadžment i upravljanje u knjižničarstvu, a započeo je u Washingtonu, gdje smo imali rezervirana mjesta posjeta. Naš program je započeo s posjetom knjižnici kampusa Sveučilišta Gallaudet koja obrazuje gluhe i gluhonijeme studente iz područja kulture: umjetnost, glazba, televizija, fotografija, obrazovne znanosti i kazališnu umjetnost. Knjižnica posjeduje vrhunsku opremu za svoje studente kao i građu namijenjenu gluhim i slijepim osobama, te osigurava individualan rad sa studentima. Osim ovog kampusa, posjetili smo i Sveučilište Maryland koje posjeduje 8 vrhunski opremljenih specijalističkih knjižnica (knjižnica za arhitekturu, informacijske znanosti, kemiju, izvedbene umjetnosti, strojarstvo i fiziku, umjetnost te društvene znanosti). Kampus nudi programe za preko 100 različitih studijskih programa za više od 36000 studenata, koji u kampusu žive i studiraju.

Naravno, da je najveće oduševljenje u skupini bilo kada smo posjetili Kongresnu knjižnicu, gdje smo nakon upoznavanja vodećeg tima i upoznavanja sa zgradom i poviješću knjižnice bili podijeljeni u skupine. Ja sam bila u grupi koja je išla u odsjek koji je zadužen za Europu, gdje nas je dočekao voditelj sekcije Predrag Pajić i pokazao nam europsku čitaonicu gdje smo imali priliku vidjeti domaća izdanja knjiga na policama, te nam objasnio svoju nabavnu politiku i načine na koje kupuje knjige za odjel koji je njegova specijalnost. Možda nije naodmet dodati kako je Kongresna knjižnica najstarija federalna kulturna institucija koja služi Kongresu, ali je i najveća knjižnica na svijetu blizu 128 milijuna jedinica. Fond uključuje više od 29 milijuna knjiga i tiskanog materijala, 2,7 milijuna snimaka, 12 milijuna fotografija, 4,8 milijuna zemljovida i 57 milijuna rukopisa. Misija knjižnice je da svoje izvore učini dostupnima i korisnima Kongresu ali i Amerikancima da razvijaju i čuvaju univerzalnu kolekciju znanja i kreativnosti za buduće generacije.

Isto toliko je bio impresivan i posjet Nacionalnom arhivu gdje se u predvorju čuvaju originali Deklaracije o nezavisnosti i Proklamacije o emancipaciji, te blago američke povijesti. Sva građa arhiva je digitalizirana i vrlo pristupačno namijenjena svakom korisniku. Istraživanja i čuvanje građe za potrebe arhiva se provode u laboratorijima sveučilišta Maryland.

Od narodnih knjižnica u Washingtonu smo posjetili središnju knjižnicu mreže DC Public Library – Martin Luther King, Jr. Memorial Public Library koja zauzima prostor od 38.000 m2 na ukupno četiri kata, s podijeljenim područjima znanja, radnim prostorijama, prostorijama za sastanke, te izložbenim prostorom. Važno je napomenuti da su upis u knjižnicu, kao i sve usluge za korisnike potpuno besplatni, te da ova knjižnica posjeduje posebne kolekcije afroameričke povijesti i kulture.

Zbog kratkoće teksta, nemoguće je još navesti sve susrete koje smo realizirali u Washingtonu, ali i narodne knjižnice koje smo još posjetili u Lincolnu, Nebraska i New Yorku.

Također smo bili na konferenciji knjižničara u Aneheimu. Udruženje američkih knjižničara (American Library Association) broji ukupno 65.000 članova i postoji 127 godina. Na konferenciji koja se održavala od 26.06.-02.07.2008. bilo je prisutno oko 3.000 knjižničara, s posebnim prijamom za inozemne kolege, kojoj skupini smo i mi pripadali. Budući da je moj primarni zadatak bio predstaviti Američki kutak, uglavnom sam bila s predstavnicima Američkog veleposlanstva Zagreb, čije je sjedište u Beču i Washingtonu gdje smo imali i okrugli stol, referate i postere na temu Sister Libraries, te razmjenjivali međusobna iskustva rada u sklopu narodnih knjižnica. Kako smo posjetili i samo Udruženje američkih knjižničara u Washingtonu, mogao bi se napisati poseban članak samo o Udruzi i konferenciji američkih knjižničara koja je zaista programom bila izuzetno bogata i obuhvatila je sva područja vezana uz knjigu; od tiskanja, promocije do posudbe knjige, s posebnim naglaskom na prijem kod korisnika.

Ono što bi se moglo istaknuti za sve narodne knjižnice koje smo obišli, a to je potpuna usmjerenost knjižnica i osoblja na korisnika, dakle na zajednicu u kojoj djeluju; detektirati probleme i potrebe, a onda ih i ispuniti u svakom pogledu. U knjižnicama se vrše opismenjavanja, edukacija, druženje i pruža se pomoć svake vrste. Sve narodne knjižnice u Americi rade nedjeljom od 13-17 sati, koje vrijeme je izabrano posebice zbog djece. Ja sam iznijela primjer Knjižnice Bogdana Ogrizovića koja doduše tijekom godine radi svaku drugu nedjelju, a ljeti svaku nedjelju, kako je radno vrijeme od 17-21 izvrsno zbog korisnika uopće, na što su mi kolege u Lincolnu rekli da im se to možda i više sviđa, pa će pokušati i svoje promijeniti, budući da je vrijeme od 13-17 nekako vrijeme ručka i odmora. Knjižnice su jezgre čitateljskih klubova, prijatelja i donatora knjižnica što je u nas još prilično nepoznato, ali nadam se i ne potpuno nemoguće u bližoj budućnosti.

J. Kovačević
jasna.kovacevic@kgz.hr

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-