-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 63, lipanj 2014. :: Uvodnici


Školski knjižničari: avangarda ili marginalci „društva znanja“?

piše Mira Barberić

 

U trenutku izlaženja ovog broja HKD Novosti, završila je još jedna nastavna godina, školski hodnici su opustjeli i samo naizgled se čini da se u školama ništa ne zbiva. Mjesta na kojima se u istom, ako ne i većem obimu radi i kada učenicima završi nastava, svakako su školske knjižnice. Stoga uviđam da je izlazak novog broja s upravo ovom temom odlično tempiran. U vrijeme pripremanja ovog broja, školski knjižničari bili su, doslovce, zatrpani raznim dodatnim poslovima vezanim uz završetak nastavne godine i isprva sam se pobojala da ćemo propustiti priliku da Novosti zaspemo tekstovima u kojima ćemo opisati probleme na koje nailazimo u radu, što nas muči – ali i da širu knjižničarsku javnost upoznamo s onime što sve radimo i u čemu smo uspješni. Količina i tematska raznovrsnost pristiglih tekstova dokazuje da i unatoč povećanom obimu poslova, školski knjižničari posjeduju iznimno dobre organizacijske sposobnosti, ali i to da želimo i znamo govoriti o struci, o svom radu i o sebi.

Tko je školski knjižničar? To je uglavnom osoba sa najmanje dva završena fakulteta, od kojih je jedan najčešće nastavnički, a drugi je studij knjižničarstva; ima položena dva stručna ispita, redovito se stručno usavršava i nastoji da se uvaži njegov rad i prepozna kao odgovoran i nezaobilazan u suvremenom odgojno-obrazovnom procesu.

Jesu li njegova znanja i sposobnosti dovoljno prepoznati i iskorišteni, ne ovisi samo o njemu samome, već i o tome poznaje li specifičnost njegovog posla ravnatelj škole i njegovi kolege.

Jedan od problema s kojim se često suočavaju školski knjižničari je problem identiteta u obje svoje struke. Zbog različite prirode posla školskog knjižničara i učitelja, odnosno nastavnika, ponekad je teško pridobiti naklonost kolega. Kolege najčešće iskazuju nerazumijevanje za posao školskog knjižničara, za razliku od školskih knjižničara koji zahvaljujući svojoj naobrazbi poznaju poučavateljsko zvanje. Vrlo često smo u takvim okolnostima prisiljeni obavljati razne poslove koji su prilično udaljeni od profesije školskog knjižničarstva. Dok nas odgojno-obrazovne strukture poimaju kao one koji su izvan nastavnog procesa, s druge strane nam knjižničarska struka osporava stručnost i smatra nas prvenstveno odgojno-obrazovnim djelatnicima.

Prema odredbi u Nastavnom planu i programu o funkciji školske knjižnice, knjižnica je informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole. Namijenjena je prvenstveno učenicima i učiteljima za potrebe redovite nastave kao izvor informacija i znanja, ali je i potpora svim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima škole, mjesto okupljanja i provođenja izvannastavnog i slobodnog vremena. Iz toga proizlazi da bi knjižnična građa trebala biti najkorišteniji informacijski izvor, školska knjižnica potpora nastavnom procesu, a nastavnicima nezaobilazno sredstvo za rad. Često je školskom knjižničaru teško pridobiti nastavnika da dio gradiva obradi u školskoj knjižnici koristeći različite izvore znanja, a od čega bi učenici imali najviše koristi za razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje. Mnogi knjižničari nailaze na različite prepreke pri pokušaju obrade neke od 15 zadanih tema propisanih Nastavnim planom i programom iz područja Knjižničnog odgoja i obrazovanja (KOO), ali i svim drugim oblicima odgojno-obrazovnog rada. Nerijetko one nastaju ponajprije iz različitih očekivanja knjižničara i učitelja, nedovoljnog iskustva u timskom i suradničkom radu, nedovoljne obučenosti za timski i suradnički rad i nedovoljnog poznavanja naravi posla onog drugog. Koliko je važno poučavati korisnike u školskim knjižnicama iz područja knjižnično-informacijske pismenosti i kako se to uspješno radi, dokazuju primjeri opisani u tekstu Tatjane Kreštan iz Komercijalne i trgovačke škole u Bjelovaru. O razvijanju suradničke nastave pri obradi nastavnih tema s područja knjižničnog odgoja i obrazovanja i u drugim školama, svjedoče materijali u repozitoriju školskog knjižničarstva (www.knjiznicari.hr).

Probleme koje također valja spomenuti su neispunjavanje obaveze MZOS-a u financiranju i opremanju školskih knjižnica, nedostatak ili zastarjela oprema te još vrlo često neadekvatni prostori u kojima su smještene školske knjižnice. Iako su prema Standardu za školske knjižnice određeni minimalni uvjeti u pogledu knjižnične građe, knjižničnog osoblja, prostora i opreme za obavljanje djelatnosti školskih knjižnica i škole su dužne uskladiti djelatnost prema tim odredbama, za prostorne uvjete školske su se knjižnice dužne uskladiti prema Koeficijentima izvodljivosti propisanim Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog..., odnosno Državnim pedagoškim standardom srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, a za ostale uvjete propisane Standardom sukladno osiguranim sredstvima. Kako sredstva za školske knjižnice u proračunu nisu osigurana, Standard zapravo nije obvezujući – i tu se otvara novi niz problema.

Zbog česte nemogućnosti obavljanja svoje temeljne djelatnosti iz spomenutih razloga, školski knjižničari često su primorani raditi razne poslove koji ne proizlaze iz njihova djelokruga rada, a koje su sami pobrojali na Facebook grupi https://www.facebook.com/groups/knjiznica/.

O tome koliko i kako će se angažirati na promoviranju svoje profesije odlučuje sam knjižničar. Primjeri o kojima se piše u ovom broju HKD Novosti, svjedoče o kompetentnosti školskih knjižničara te da se unatoč i/ili usprkos spomenutim problemima, nastojimo odgovarajuće afirmirati.

I na kraju, vraćam se rečenici u naslovu posuđenoj iz odgovora Ivane Vladilo, u intervjuu s predstavnicama školskih knjižničara, kojom realnost školskoknjižničarske profesije predstavlja kao dvojbu između toga jesmo li avangarda ili marginalci „društva znanja“ i ostavljam da se svatko za sebe opredijeli u kojem će smjeru teći njegov profesionalni razvoj te u kojoj će mjeri i kako iskoristiti svoju stručnost, profesionalnost i svoje sposobnosti da savlada sve objektivne prepreke. Školski knjižničari su već dokazali što sve znaju i mogu, preostaje im jedino ustrajati na tome putu.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-