-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 61, prosinac 2013. :: Tema broja: aktualno o visokoškolskim knjižnicama


Visokoškolske knjižnice u Hrvatskoj: kamo vodi taj put?

Zrinka Udiljak Bugarinovski
Knjižnično dokumentacijski centar
Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

zudiljak@efzg.hr

 

Pojam osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja vruća je tema koja diljem svijeta izaziva različita tumačenja, a praktički je nemoguće na jednostavan način definirati sve opsege i stavove koji ga prate.

Europska asocijacija za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) ponudila je Standarde i smjernice za osiguranje kvalitete europskog visokog obrazovanja (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, http://www.eua.be/fileadmin/user_upload/files/Quality_Assurance/ESG.pdf), u kojima se predlaže osiguravanje raspoloživih sredstava za adekvatnu potporu učenju, tj. osiguravanje niza resursa poput akademskih knjižnica, računalnih objekata, savjetnika i drugih mehanizama potpore dizajniranih prema studentskim potrebama.

Sukladno trendovima u visokom obrazovanju, knjižnice, koje su oduvijek imale središnju ulogu u obrazovnom procesu, trebaju promišljati nove vrste i razine usluga kojima će pružati potporu modernom obrazovnom sustavu.

Istraživanjem i praćenjem trenutne situacije, knjižničarska je zajednica identificirala sljedeće trendove koji utječu na visokoškolske knjižnice (ACRL 2009 Strategic Thinking Guide for Academic Librarians in the New Economy,
http://www.ala.org/acrl/sites/ala.org.acrl/files/content/issues/value/acrlguide09.pdf):

doprinos učinkovitosti institucije važan je dio akreditacijskih vrednovanja, kao i mnogih standarda za knjižnice u visokom obrazovanju;

• nedovoljan broj zaposlenih i starenje kadra zahtijeva od knjižničara spremnost za razvijanje novih vještina i preuzimanje novih uloga. Neke od knjižnica su poboljšale poslovanje obračunavanjem troškova na temelju aktivnosti (eng. activity based costs), prekvalifikacijom osoblja ili restrukturiranjem;

osiguravanje jednakih prava i razina knjižničnih usluga u svrhu promicanja studentske mobilnosti – temeljne zadaće visokoškolskih knjižnica prepoznate su u procesima cjeloživotnog obrazovanja kroz prijenos znanja, stjecanje vještina ključnih u zapošljavanju, obnavljanje znanja, informacijsku pismenost, medijsko obrazovanje itd. Očekivanja studentske populacije, a sve više i ostalih vrsta korisnika, temelje se na dostupnosti informacija kroz institucionalne repozitorije, elektroničku poštu, mobitele i druge pametne uređaje, ali se očekuju i povratne informacije kroz popularne Facebook stranice, Twitter, blogove itd. Knjižnicama je preporučena analiza stanja i iskustava, nacionalni standard, suradnja na razini sveučilišta, preusmjeravanje fokusa djelovanja na studente, poučavanje informacijske pismenosti kao ključnog elementa obrazovanja, istraživanja i cjeloživotnog učenja i razvijanje mjerila uspješnosti programa informacijske pismenosti (v. Petrak, J., 2006, Bolonjski proces – uloga knjižnica u strateškom iskoraku europskih sveučilišta, http://lib.irb.hr/web/en/about/library-staff/item/download/53_db5543687a733e408df39d5d6e359869.html);

• sve ubrzaniji razvoj nove znanstvene komunikacije i novih izdavačkih modela zahtijeva aktivnu uključenost visokoškolskih knjižnica, poglavito u segmentima uspostave održivih modela izdavanja časopisa, znanstvenih monografija, udžbenika itd.

Status i položaj visokoškolskih knjižnica unutar sveučilišta diljem svijeta vrlo je raznolik. Neki fakulteti zadržali su knjižnicu kao posebnu ustrojbenu jedinicu, odnosno kao sastavni dio svojih akademskih usluga, a na nekim sveučilištima knjižnična djelatnost obavlja se isključivo kroz sveučilišnu knjižnicu. I jedan i drugi organizacijski model nalazimo u susjednoj Republici Sloveniji.

Međutim, postoje i primjeri osnivanja posebne administrativne jedinice za knjižnice u sastavu sveučilišta, koja im omogućuje bolji status i položaj. Primjer takve prakse nalazimo na Oxfordu, gdje naziv Bodleian Libraries uključuje sveučilišnu knjižnicu te dio fakultetskih i znanstveno-istraživačkih specijalnih knjižnica.

Status visokoškolskih knjižnica u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o knjižnicama. Knjižnice mogu biti osnovane kao samostalne ili kao posebne ustrojbene jedinice u sastavu ustanova i drugih pravnih osoba. Prema namjeni i sadržaju knjižničnog fonda klasificiraju se kao: nacionalna, narodna, školska, sveučilišna, visokoškolska, općeznanstvena i specijalna knjižnica.

Prema UNESCO-ovoj tipologiji (K. Tadić, Rad u knjižnici: priručnik za knjižničare, 1994, str. 14.), visokoškolske knjižnice se definiraju kao samostalne organizacijske jedinice u sastavu sveučilišta ili posebne stručne organizacijske jedinice u sastavu fakulteta, kojima su osnovne zadaće prikupljanje, obrada, pohrana i korištenje građe i drugih izvora informacija znanstvenoga, obrazovnoga i općekulturnog značenja članovima sveučilišta i drugih znanstveno-nastavnih jedinica.

Visokoškolske se knjižnice, dakle, osnivaju s namjerom da izravno podupiru znanstveno-istraživačku i obrazovnu djelatnost matične institucije. Tradicionalan način funkcioniranja visokoškolskih knjižnica postupno se mijenja uvođenjem novih usluga, a posebnu važnost knjižnice stječu u segmentima koji se tiču praćenja znanstvene produkcije, vrednovanja kvalitete obrazovnog sustava po međunarodnim standardima, te u međunarodnim akreditacijskim postupcima, koji procjenjuju programe i poslove koji imaju međunarodnu perspektivu.

Prilagodbe i promjene koje se nameću visokoobrazovnom sustavu u RH uzrokovale su nastanak nekoliko novih strateških dokumenata, kao i izmjene i dopune postojećih zakonskih i podzakonskih akata. Analizom nekoliko dokumenata novijeg datuma utvrđeno je da u njima nema spomena o visokoškolskim knjižnicama u sastavu matičnih institucija.

U Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03) navodi se obveza sveučilišta da razvija knjižnični sustav, da sveučilište može kao sastavnice imati knjižnice te da student ima pravo na slobodno korištenje knjižnica i ostalih izvora informacija. U izmjenama i dopunama navedenog Zakona (NN 139/13) navodi se obveza sveučilišta i fakulteta da pohranjuju završne radove i doktorske disertacije u elektroničke repozitorije sveučilišnih knjižnica, odnosno Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK). Tradicionalna praksa fakultetskih knjižnica da obrađuju i pohranjuju ove vrste radova nije bila dovoljna da knjižnice dobiju svoje mjesto u navedenim odredbama.

Ministarstvo kulture RH i Društvo hrvatskih književnika potpisali su 15. studenog 2013. godine Ugovor o uvjetima za utvrđivanje naknade radi ostvarivanja prava autora na naknadu za javnu posudbu. Ugovor se odnosi na narodne knjižnice, uz obvezu NSK da na Portalu autorske naknade na svojim internetskim stranicama javno objavi podatke o autorima i broju posudbi. Ispuštanjem ostalih vrsta knjižnica iz ovog projekta uskraćeno je to isto pravo velikom broju autora koji publiciraju tekstove koji se uglavnom nalaze samo u visokoškolskim i specijalnim knjižnicama.

Radni materijal Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2013. godine (http://www.vlada.hr/hr/content/download/272312/4019172/file/Strategija%20OZT-Radni%20materijal%20rujan%202013.pdf) u poglavlju o unapređenju informacijsko-komunikacijske infrastrukture, u sklopu jedne od mjera koje bi trebale poduzeti navodi izradu i implementaciju sustava slobodnog pristupa nastavnoj literaturi i drugim pomoćnim nastavnim sadržajima (str. 115). Za provedbu ove mjere zaduženi su CARNet, SRCE, NSK, sveučilišne knjižnice i visoka učilišta.

Iako se radi o mjeri koja je u direktnoj sprezi s knjižničnim poslovanjem, fakultetske knjižnice nisu navedene kao suradnici na provedbi ove mjere. Ni vrlo zahtjevna uloga fakultetskih knjižnica u procesima praćenja znanstvene produktivnosti nije bila dovoljna da ove knjižnice dobiju svoje mjesto u smjernicama navedene Strategije.

Akcijski plan znanost i društvo (http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=19394) predviđa nekoliko aktivnosti, između kojih treba istaknuti uspostavu cjelovite i ažurne domaće baze znanstvene bibliografije te uspostavu središnjeg servisa/portala sa znanstvenim informacijama za domaću i inozemnu javnost, s rokom izvršenja 2015. godine. Nositelji aktivnosti u oba slučaja su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Nacionalna i sveučilišna knjižnica i Institut „Ruđer Bošković”. Unatoč tradicionalnoj ulozi upravo visokoškolskih knjižnica da prate i obrađuju znanstvenu publicistiku unutar matične institucije, one do danas nisu uključene u navedene aktivnosti.

U dokumentu Razvoj i preobrazba Sveučilišta u Zagrebu; Razrada polaznih pretpostavki (http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Dokumenti_javnost/Dokumenti/Strateski_dokumenti/RiP_SuZ_-_razrada_konacna.pdf) predloženo je osnivanje povjerenstva koje bi imenovao Senat, a pokrivao bi knjižnično-bibliografski sustav. Također su predloženi procesi objedinjavanja i umrežavanja knjižničnog sustava, a ne princip centraliziranja, tj. primjena standarda za razgranate sustave.

U dokumentu Istraživačka strategija Sveučilišta u Zagrebu 2008 – 2013. (http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Dokumenti_javnost/Dokumenti/Strateski_dokumenti/Istrazivacka_strategija_2008-2013.pdf) kao mogućnost u sklopu SWOT-analize istaknuta je veća dostupnost kapitalne opreme i knjižničnoga fonda te baza podataka svim istraživačima koja bi se osigurala nabavom na razini Sveučilišta i informatičkim povezivanjem. Unatoč tome što se mjere ostvarenja pojedinih ciljeva temelje na bibliometrijskim analizama, odnosno praćenju znanstvene produkcije, fakultetske knjižnice nisu spomenute u ovom dokumentu.

Iako su hrvatske fakultetske knjižnice prepoznale i uvele u poslovanje nove usluge, u većini strateških planova, ciljeva i dokumenata njih se ne spominje. Dodatnu opasnost za ukidanje nekih, za pretpostaviti je manjih, visokoškolskih knjižnica predstavlja i trenutno aktualna tema racionalizacije nenastavnog osoblja.

Uzimajući u obzir promjene u pravnom okruženju visokoškolskih knjižnica i najavljenu racionalizaciju s pravom si možemo postaviti pitanje prema znakovitom naslovu knjige Adama Shaffa – Kamo vodi taj put?

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-