-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 60, listopad 2013. :: Tema broja: knjižnice i EU - manjine


Molise: "Na našu" - ovi jezik nima umbrit (jezik koji ne smije izumrijeti)
*** Tekst je napisan "na našu", na jeziku moližanskih Slavena (Hrvata)

 

         Rino John Gliosca
Acquaviva Collecroce - Kruč, Molise, Italija

rino.gliosca@email.it

Mala čeljadi znadu ka utra Lumolize, jena redžijuna do Litalja, jesu tri grada di još sa govare jena jezik zlav.

Ove tri grada sa zovu Kruč (Acquaviva Collecroce), Filič (San Felice del Molise) aš Mundimitar (Montemitro). Jiman do ovga jezika je: "na-našu", ka hoče reč: Govorat na-našu maneru. Su ga zval vaka one ka ga kjikjarijaju aje-ka ne nadahu ki jezik biša e do di gredaša. Znadahu sama ka gredaša „jiz do'ne bane mora“, do di su bi dol pur one.

Zlava su dol jiz do'ne bane mora li prindžipij do lu 1500, dop ka grad do prije (Kruč) je bi bija štrujan lu 1456 do jenga taramuta e čeljade ka su bi ostal su bi umbral za malatiji (peste).

Do lu 1297 fina lu 1796 grad jiz Kruča je bija posedan do Kavaljeri do Malta.

Do mala gošti utra ove grada su nikl tri Kafe Leterarija. Ove servu za moč skupit aš držat tuna ono ka sa more zgora štorije do našhi gradi, aš do njevga jezika. Ja vami hočam govorat do'noga jiz Kruča.

Utra naš Kafe Leterarij jesu čuda libri pisana Kroat, jena jezik kurta onga našoga, ma ka mi numima kjikjarijat! Sa tuna ove libra jesu klasifikana aš sa moraju prosit za hi lejit.

 

Sada di Kafe Leterarij rabu jena dičalj aš jena dovojika, ka ja sa jindervišta.

OV: Ja jesa Oscar Vetta e s menom rabi laria Mirco. Rabima za "Sportij za Jezika", ka sa nahoda di Kafe Leterarij e di čeljade moraju dokj za pitat ono ka hi nderesiva zgora našga jezika o do štorije, tradicijune, koštuma do grada.

Di naš Kafe leterarij, jesu dva vocabolarija, jena zgora jezika ka sa govore u Kruč e drugi zgora jezika ka sa govore na Mundimitar.

Jesu tri romandza pisana na-našu do Nicola Gliosca, koja gvida turištik. Tuna jesu benja na desat libri pisana na-našu.

IM: Ja jesa Ilaria e kana Oscar rabim di Sportij za Jezika. Naš teg je oni, za čit poznat stvare do našga jezika aš do našga grada.

 

Korko čeljadi gredu di Kafe?

KL: Ne gredu čuda aje-ka mala čeljadi znadu ka oda je jena biblioteka, e one ka umu pisat aš lejit na-našu jesu mala.

 

Vi umita pisat aš lejit ovi jezik?

KL: Mi keja. Poznajama pur hrvatski leterarij ka sma študijal di universita.

 

Sta čil štokodi za čit znat čeljadi ono ka činita?

KL: Sma proval čit nike stvare ove dana ka su prol. Sma čil jenu moštru do dizenji ka su čil dica za Feštu do Maja.

Pa sma organidzal jena evend ka sa zovaša: Povidami jena fat. Sma hodil po gradu po ruvami starihi, zozdola crikve aš kude naše funde. Dokla gredahma sima-tama, čeljade stare su povidival, dicami aš onimi ka bihu s nami, fata stare ka su bi surtil njimi kada bihu mblade. Di saka funda sma sa fermal e prije za pit sma kandal na-našu, naše kandzune stare, kana: Divojka Rodna.

 

Koje jesu libra ka jimata e ka jesu pisana na-našu?

KL: Libar naveče jimbordand ka jimama e ka govare kaka bihma, je oni do Milan Rešetar aje ka je bija prvi lingvišt ka je pisa zgora našga lipoga jezika. Ovi libar govare pur: Do di, kada e aje zlava su dol Lumoliz.

Pa je vokabolarij ka je bija pisan do profesora Walter Breu aš profesora Giovanni Piccoli di je pur jena mala gramatika do našga jezika.

Je drugi vokabolarij s figuri, za dicov malihi, ka je bija pisan do Pasqualino Sabella. Riče zgora vokabolarija, sa nahodaju pisana: na-našu, kroat aš italjan.

Pa jesu tri romandza: Sep aš Mena – Hiža do Templari – Tezor do Brihandi, aš jena libar do poeziji: Stice do srce, ka su bil pisana do Nicola Gliosca.

Drugi libar jimportand pisan na-našu je: Mali Kraljič. Ovi libar je bija tradučan na-našu do profesora Walter Breu aš do Nicola Gliosca.

Pa je jena libar ka je pisa John Clissa, jiz Filiča, ka sa zova: Funda aš Orginet, ka govore do čeljadi do'vga grada ka jesu Laustralija aš kaka njifog jezik (na-našu) je kanja z'one bane svita.

 

Naša sperandza je ka ovi jezik nima umbrit e mi ka ga govarama, mama čit tuna ono ka morama za ga čit živit još.

 

 

 

 

Malo ljudi zna da u talijanskoj regiji Molise postoje tri gradića u kojima se govori jedan slavenski jezik.

Ta tri gradića zovu se Kruč (Acquaviva Collecroce), Filič (San Felice del Molise) i Mundimitar (Montemitro). Naziv toga jezika jest na-našu što hoće reći pričati na naš način. Tako su ga zvali oni koji su ga govorili zato što nisu znali niti koji je to jezik ni odakle dolazi. Znali su samo da dolazi „s druge strane mora“, odakle su došli i oni sami.

Slaveni su došli s druge obale početkom 16. stoljeća, nakon što je raniji grad (Acquaviva) uništen u potresu 1456. godine, a preživjeli stanovnici su umrli od bolesti (kuge).

Od 1297. pa sve do 1796. Kručom su vladali Malteški vitezovi.

Prije nekoliko godina u ovim su gradovima izniknula tri književna kafića čija je svrha pokušati oživjeti i sačuvati sve moguće priče o našim gradićima i jeziku. Želio bih vam pričati o onome u Kruču.

U našem književnom kafiću mnogo je knjiga na hrvatskome jeziku, jeziku bliskom našem, ali kojega ne govorimo. Te knjige su obrađene i mogu se posuditi.

 

Intervjuirao sam mladića i djevojku koji rade u književnom kafiću.

OV: Moje ime je Oscar Vetta, a sa mnom radi Ilaria Mirco. Radimo na jezičnome pultu koji se nalazi u unutrašnjosti književnog kafića gdje mogu doći oni koje zanima naš jezik ili priča o njemu, naše tradicije i nošnje.

U našem književnom kafiću imamo dva rječnika, rječnik jezika koji se govori u Aquavivi i drugi, rječnik jezika koji se govori u Montemitru.

Na našemu jeziku tri je romana napisao Nicola Gliosca, a postoji i nekoliko turističkih vodiča. Ukupno desetak je knjiga napisanih na-našu.

IM: Ja sam Ilaria i zajedno s Oscarom radim na književnom pultu. Naš je posao da druge upoznajemo s našim jezikom i gradom.

 

Koliko ljudi dolazi u Kafić?

KL: Ne dolazi mnogo ljudi jer tek malobrojni znaju da je ovdje knjižnica i uopće malo je onih koji pišu i čitaju na-našu.

 

Vi znate pisati i čitati taj jezik?

KL: Mi znamo. Studirali smo i hrvatski jezik, tako da poznajemo i njega.

 

Kako upoznajete ljude s onime što radite?

KL: Nedavno smo pokušali nešto u tom smjeru. Priredili smo izložbu dječjih radova za Feštu od Maja (lokalni tradicionalni običaj za prvi svibnja, op. ur.).

Osim toga, organizirali smo manifestaciju pod nazivom Povidami jena fat (Ispričaj mi priču). Hodali smo starim gradskim ulicama, oko crkve i prema našim fontanama. Dok smo hodali, stariji su pričali djeci i svima ostalima svoje dogodovštine iz djetinjstva. Ispred svake fontane bismo se zaustavili i prije pijenja pjevali bismo na-našu naše stare pjesme kao što je Divojka rodna.

 

Koje knjige imate napisane na-našu?

KL: Najvažnija knjiga koju imamo i koja govori o nama je knjiga Milana Rešetara. On je bio prvi lingvist koji je pisao o našem lijepom jeziku. Ova knjiga također govori odakle, kada i zašto su Slaveni došli u Molise.

Potom imamo rječnik koji su sastavili profesori Walter Breu i Giovanni Piccoli gdje se može pronaći i ponešto gramatike našega jezika.

Postoji još jedan slikovni rječnik za djecu koji je sastavio Pasqualino Sabella. Riječi su napisane na-našu te na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Postoje i tri romana: Sep aš Mena – Hiža do Templari – Tezor do Brihandi, i jedna pjesnička zbirka, Stice do srce, koje je napisao Nicola Gliosca.

Još jedna važna knjiga objavljena na-našu jest Mali Kraljič (Mali princ, op. ur.). Na-našu su ga preveli profesor Walter Breu i Nicola Gliosca.

Imamo i knjigu koji je napisao John Clissa iz San Felicea, pod nazivom Funda aš Orginet u kojoj govori o svojim sunarodnjacima koji žive u Australiji i opisuje kako se njihov jezik (na-našu) promijenio na drugome kraju svijeta.

 

Nadamo se da ovaj naš jezik neće izumrijeti i da ćemo mi koji ga znamo poduzeti sve što je u našoj moći da ga i dalje održimo živim!

 

 

 

 

Bibliografiju radova o moliškim Slavenima (Hrvatima) u katalogu Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu možete pronaći na https://koha.ffzg.hr/cgi-bin/koha/opac-shelves.pl?viewshelf=1567&sortfield.

Preporučujemo i članak Petra Šimunovića Moliški Hrvati i njihova imena iz Folia onomastica Croatica 20(2011), 189-205, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/file/121870.

 

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-