-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 60, listopad 2013. :: Tema broja: knjižnice i EU - manjine


Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u sustavu manjinskih i narodnih knjižnica

Katarina Todorcev Hlača
voditeljica Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca
Gradska knjižnica – KGZ

katarina.todorcev@kgz.hr

 

U prethodnom je članku opisan Model središnjih manjinskih knjižnica u Republici Hrvatskoj, njegove značajke, problemi i načini njihovog rješavanja. Ovdje ćemo predstaviti rad jedne od deset manjinskih knjižnica – Rusina i Ukrajinaca.

Ponovit ćemo samo osnovne činjenice. Program rada središnjih knjižnica nacionalnih manjina uključuje: nabavu građe na jezicima manjina, njezinu stručnu obradu, osiguravanje korištenja građe, tribine i predavanja, izložbe, kao i međuknjižničnu posudbu.

Međutim, prije nego se pozabavimo konkretno Središnjom knjižnicom Rusina i Ukrajinaca, treba razvrstati desetak postojećih manjinskih knjižnica u nekoliko kategorija, prema brojnosti pripadnika određene manjine, te prednosti i mane vezane uz tu kategorizaciju. Na taj će način biti lakše shvatiti po kojem principu funkcionira konkretna manjinska knjižnica.
Uzimajući u obzir da Model ima isti princip za svaku manjinsku knjižnicu, bez obzira na broj pripadnika, a to je: jedna stručna osoba-voditelj (samo srpska knjižnica ima iznimno dva stručnjaka jer fizički nije smještena u prostoru narodne knjižnice, nego ima svoje prostorije); smještaj u jednoj od narodnih knjižnica, čiju infrastrukturu koristi i uz čiju je matičnu službu vezana; status zbirke odnosno odjela, a ne samostalne knjižnice; multifunkcionalnost programa; obveza osiguranja knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta središnje knjižnice; tijesna suradnja s mrežom narodnih knjižnica.

Međutim, brojnost manjinske populacije i brojnost enklava diljem Hrvatske silno varira. Jasno je da, primjerice, središnja knjižnica Srba, Talijana ili Čeha ima sasvim drugi pristup organizaciji rada, nabavi ili otvaranju stacionara u narodnim knjižnicama, nego knjižnice manje brojnih manjina kao što su Albanci, Rusini i Ukrajinci, Slovaci i sl.

Manjinske se knjižnice također jako razlikuju prema geografskom smještaju matične zemlje i spremnosti njezine Vlade da sudjeluje novčanim donacijama u životu svoje manjine u Hrvatskoj. Primjerice, knjižnice, čije se matične zemlje nalaze u Europi ili gravitiraju njoj, nemaju problem nabave knjižnične građe, za razliku od srpske knjižnice ili knjižnice Rusina i Ukrajinaca.

Suradnja s amaterskim manjinskim udrugama knjižnice također svrstava u najmanje dvije skupine: jednu koja konstruktivno surađuje s amaterskim udrugama, ali njihove ovlasti i „opis poslova“ se na preklapaju; i drugu koja je previše vezala svoj rad za rad udruga. Na nekim je mjestima to postao problem jer su neki čelnici amaterskih udruga počeli smatrati knjižnicu jednom od svojih podružnica i postavljati neosnovane zahtjeve.

U smislu ove kategorizacije prema brojnosti manjine, geografskog smještaja te suradnje s udrugama, Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca ju nepovoljnijem je položaju u usporedbi s drugim manjinskim knjižnicama.

U Hrvatskoj je Rusina i Ukrajinaca je oko 5000 prema službenim podacima i oko 7000 do 8000 – prema neslužbenim. Većina Ukrajinaca, posebice pripadnika trećeg vala emigracije nakon raspada Sovjetskog Saveza i otvaranja granica, živi u Zagrebu ili gravitira glavnom gradu, odnosno dolazi u njega na školovanje ili ga posjećuje zbog poslovnih obveza. To su ujedno i osnovni korisnici Središnje knjižnice jer u mjestima koncentracije rusinske i ukrajinske manjine koja je ovdje nastanjena već nekoliko generacija, interes za knjigom na rusinskom, a posebice na ukrajinskom jeziku je mali (prema podacima narodnih knjižnica u Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku i Slavonskom Brodu koje u sklopu projekta središnjih knjižnica nacionalnih manjina rade s građom na rusinskom i ukrajinskom jeziku).

Nabava građe za Središnju knjižnicu Rusina i Ukrajinaca (SKRU) donedavna je bio posebno zahtjevan poduhvat, s obzirom da se nijedan dobavljač nije htio prihvatiti naručivanja građe, što zbog male količine, što zbog vrlo kompliciranog platnog prometa s Ukrajinom, što zbog građe na ćirilici koju nova generacija poslovnih ljudi ne zna. Sada se u ovom segmentu nazire pomak.

Suradnja s amaterskim udrugama u slučaju Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca isto nije opravdala svrhu. Nažalost, ispostavilo se da udruge rado besplatno koriste prostor Gradske knjižnice u centru Zagreba, gdje je smještena SKRU, i ta mala financijska sredstva zbirke za svoje folklorne programe, ali njihovi članovi vrlo slabo koriste fond i posjećuju prezentacije. Tako da se pokazalo svrsishodnijim suradnju s amaterskim udrugama svesti u okvire Modela, odnosno u okvire zadaća manjinske knjižnice kao javne stručne ustanove u skladu s opisom posla voditelja.

Uza sve zajedničke značajke koje smo ustvrdili kao kriterije za razvrstavanje po kategorijama, Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca ima još jednu specifičnu značajku, a to su knjige na čak tri jezika, što nema nijedna središnja manjinska knjižnica.

Kako i slijedi iz naziva, Knjižnica posjeduje knjige na starom, arhaičnom jeziku – rusinskom, te na suvremenom – ukrajinskom (ovdje treba samo naglasiti da je rusinski staroukrajinski jezik koji se sačuvao uz male promjene, a ne kao što neke misle – ruski). Međutim, SKRU ima u fondu i knjige na ruskom jeziku, što treba malo detaljnije objasniti s povijesno-političkog aspekta.

***

Ukrajinska nacionalna manjina u Hrvatskoj račva se u dvije skupine: Rusina i Ukrajinaca, odnosno arhaične i suvremene. Na tu temu stalno se raspravlja, tako da voditeljica knjižnice mora paziti da se ne nađe u središtu političkog spora.

Drugo je pitanje materinskog jezika. Povijesna situacija u Ukrajini „stvorila“ je Ukrajince koji svojim materinskim jezikom smatraju ruski. Primjerice, poznati ukrajinski književnici kao što su Andrij Kurkov, Lada Dens i drugi, izjašnjavaju se kao Ukrajinci ali stvaraju, poput Gogolja, na ruskom jeziku. Neki od književnika i publicista, poput Iren Rozdobudjko, Sregija Žadana ili Andrija Kokotjuhya pišu i na ukrajinskom i na ruskom jeziku. A o tom problemu jasno govori i u Ukrajini nedavno doneseni zakon o regionalnom jeziku – ruskom. Tako da za dio pripadnika manjine treba osigurati fond knjiga na ruskom jeziku.

Takva situacija stvara napetost kod nekih pripadnika ovih manjina, posebice kod čelnika ukrajinskih udruga, koji smatraju knjižnicu svojevrsnim servisom ili sastavnim dijelom amaterskih društava, zanemarujući činjenicu da oni nemaju status niti osnivača, niti financijera manjinske knjižnice. Nekima je teško prihvatiti činjenicu da korisnik knjižnice ne mora biti pripadnik ukrajinske ili rusinske nacionalne manjine, nego da se knjižnica brine o svim korisnicima koji imaju potrebu za informacijom o Ukrajini, ukrajinskom jeziku, kulturi, tradiciji, povijesti i suvremenom životu. Štoviše, mnogi korisnici nisu članovi udruga koje okupljaju Ukrajince i Rusine diljem Hrvatske.

Razlog više što SKRU ima u svojem fondu i građu na ruskom jeziku je taj što je ona smještena u prostorijama Gradske knjižnice KGZ-a, koja u sklopu ugovora o kulturnoj suradnji između dvaju glavnih gradova već osam godina uspješno surađuje s narodnom knjižnicom Nekrasova u Moskvi. S druge strane, u Zagrebu živi puno Rusa koji prema europskim standardima koji se tiču manjina nemaju prava na posebnu manjinsku knjižnicu, ali su 2003. godine priznati kao jedna od 22 nacionalne manjine u Hrvatskoj.

U ovoj situaciji samo po sebi se nametnulo rješenje koje ne traži gotovo nikakve materijalne izdatke – osigurati informaciju na materinskom jeziku još jednoj nacionalnoj manjini.

Voditeljica SKRU-a je pripadnik obiju manjina, diplomirana knjižničarka, profesorica ukrajinskog i ruskog jezika, koja obavlja kompletan posao nabave i obrade cjelokupnog knjižničnog fonda.

***

Iako su gore navedene informacije čiteteljima već pružile uvid u funkcioniranje Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca, navest ćemo i nekoliko konkretnih činjenica.

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca otvorena je 1995. godine sklopu mreže Knjižnica grada Zagreba. SKRU je stručna ustanova koja djeluje prema pravilima struke i radi u sustavu ustanova kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Središnji fond je u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, a dio građe smješten je i može se posuđivati u narodnim knjižnicama u Vinkovcima, Lipovljanima, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Osijeku i Puli. Zbirka sadrži raznovrsnu građu (prema izvještaju za 2012. godinu: 1 970 svezaka knjiga i 988 jedinica CD i DVD-romova).

Sva nabavljena građa je obrađena računalno u programu ZAKI. Zbirka sadrži sve vrste građe - knjige, časopise, novine, te AV-građu. Informacije o naslovima knjižnične građe koja se nalazi u Središnjoj knjižnici Rusina i Ukrajinaca može se dobiti putem elektronskog kataloga koji se nalazi na mrežnoj stranici www.kgz.hr pod oznakom KATALOG.

Obrada knjižnične građe radi se u skladu s načinom rada KGZ-a, a u suradnji sa voditeljima odjela Gradske knjižnice KGZ-a. Posudba knjižnične građe u matičnoj jedinici provodi se preko posudbenog sustava Gradske knjižnice, te međuknjižničnom posudbom.

Građa se nabavlja uglavnom u Ukrajini, jer u Hrvatskoj veliki broj objavljenih monografskih i serijskih publikacija ima za cilj jačanje nacionalne svijesti i identiteta među pripadnicima manjine, ali ne zadovoljava potrebu korisnika za informacijama o suvremenom stanju u matičnoj zemlji, najnovijim i vrlo zanimljivim naslovima s kojima raspolaže Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca. Za Rusine građa se nabavlja isključivo u Novom Sadu, jer Rusini u Hrvatskoj ne koriste istu varijantu jezika kao Rusini u Ukrajini. Spomenuti treba i izdašne donacije sestrinske knjižnice iz Moskve.

Govoreći konkretno o knjižnici Ukrajinaca i Rusina u Hrvatskoj treba naglasiti povijesnu i kulturnu povezanost ove dvije zemlje, što predstavlja poseban izazov za knjižnicu kao faktora u prezentaciji ukrajinske kulturne tradicije.

Posebna pažnja kod politike nabave poklanja se specijalnim zbirkama koje su od neprocjenjive važnosti čak i za ovako malu knjižnicu. Prvenstveno tu je referentna zbirka, te zbirka fotoalbuma koji predstavljaju gradove, županije i pokrajine matične zemlje. Takva zbirka daje lijep i slikovit pregled krajolika jedne države za one pripadnike manjine koji nikada nisu imali prilike posjetiti svoju pradomovinu, a interesantna je i za pripadnike većinskog stanovništva. Osim toga, tu su albumi različitih tematika – od stvaralaštva pojedinih slikara, kipara i arhitekata do ilustriranih biografija poznatih književnika, pjesnika i povijesnih osoba. Ove knjige često pronalaze svojeg čitatelja i izvan konkretne etničke grupe.

Kultura jednoga naroda ne može se predstaviti potpuno bez jedne posebne zbirke koja može prenijeti bit i ljepotu kulturnog nasljeđa a za koju pritom nije potrebno poznavanje jezika – riječ je o zbirci muzikalija.

Posebno mjesto u zbirci za etničku grupu zauzima građa koja pruža podatke o matičnoj zemlji iz geografske perspektive: geografske karte i atlasi, karte gradova kao i vodiči za putovanja. Ove građe nije puno, ali ona je ipak zastupljena.

Kako je već bilo rečeno ranije, sljedeći korak za Ukrajinsku knjižnicu predstavlja jedan od najvećih izazova uzimajući u obzir da su njezini korisnici doista malobrojni (u usporedbi s većinskim stanovništvom) i raseljeni po cijeloj državi. Taj je korak – doći do čitatelja na svaki mogući način. Nažalost, problem vidljivosti fonda i programa u široj javnosti do danas nije riješen na zadovoljavajući način.

Korištenje e-kataloga pokazalo se napretkom u usporedbi s papirnatom verzijom jer korisnici u cijeloj zemlji mogu dobiti informaciju o građi. Međutim, to je učinkovito samo ako se radi o klasicima ukrajinske ili rusinske literature, te naslovima izdanim u Hrvatskoj. Uzimajući u obzir da korisnici uglavnom ne poznaju najnoviju knjižnu produkciju u matičnoj zemlji, voditeljica izrađuje bilten prinova u elektronskom obliku u PDF-u koji šalje korisnicima, na adrese udruga, u Veleposlanstvo Republike Ukrajine, na Katedru ukrajinistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bilten se nalazi na web-stranici Gradske knjižnice, a neke ga udruge također ističu na svojim mrežnim stranicama.

Posebna priča je organizacija informativne službe SKRU-a. Ovdje ključnu ulogu igra činjenica da je središnja knjižnica smještena u narodnoj knjižnici i koristi njezinu infrastrukturu. Pored svih organizacijskih teškoća koje smo prethodno naveli, valja reći i da SKRU ima sreće što je smještena u Gradskoj knjižnici KGZ-a i može koristiti svu moguću stručnu pomoć, tako da korisnik može posuditi knjigu, CD ili DVD, a pri tome ne mora posjetiti Knjižnicu u radno vrijeme voditelja.

Uzimajući u obzir da dio fonda SKRU-a nije u slobodnom pristupu Gradske knjižnice na adresi Starčevićev trg 6, Zagreb, već je smješten u spremištu, korisnici mogu pronaći građu preko kataloga, a zatim zahtjev ostaviti dežurnom knjižničaru u slobodnom pristupu ili ga poslati voditelju elektroničkom poštom. Pripremljenu je građu moguće preuzeti nakon tri radna dana na pultu ili zatražiti putem međuknjižnične posudbe.

Knjižnica kao multifunkcionalni centar godišnje u skladu s opisom poslovanja ostvaruje četiri obvezna programa: tradicionalna godišnja izložba s ukrajinskom i rusinskom tematikom; književna ili glazbena večer posvećena stvaralaštvu klasika ili suvremenih pisaca; izložba u povodu Mjeseca hrvatske knjige u ciklusu Ukrajinci i Rusini naši sugrađani u skladu s tematikom manifestacije; priredba u povodu Dana SKRU-a – 9. prosinca.

Tako, bez obzira na poteškoće, Ukrajinska knjižnica već 18 godina uspješno ostvaruje svoj osnovni zadatak: iz godine u godinu povećava broj korisnika i broj ostvarenih programa, te na takav način opravdava svoje postojanje i vrijednost modela koji je prije dvadeset tri godine zaživio u Hrvatskoj.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-