-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 60, listopad 2013. :: Tema broja: knjižnice i EU - manjine


Model središnjih knjižnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj ; Radna grupa za manjinske knjižnice HKD-a

Katarina Todorcev Hlača
predsjednica Radne grupe
Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca – Gradska knjižnica (KGZ
)
katarina.todorcev@kgz.hr

 

Sve više i više globalno europsko društvo podliježe promjenama. Migracije na svjetskoj razini stvaraju novu komunikacijsku razinu među kulturama. Društvo u kojem je zastupljena samo jedna narodnost danas je anakronizam. Termin multikultura postao je uobičajen u mnogim zemljama i karakterizira zajednicu u cjelini. Knjižnice se u takvom globalnom društvu suočavaju s izazovom multikulturalnosti, te su potaknute na stvaranje zbirki na stranim jezicima. Ovo je adekvatna i logična reakcija na potrebe pripadnika nacionalnih manjina, ali i znanstvenika koji se bave određenom tematikom, poslovnih ljudi i njihovih obitelji u posjetu zemlji i svih onih koji bi htjeli upoznati drugu kulturu.

Brojni međunarodni dokumenti, počevši od UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, te nacionalni ustavi i zakoni o pravima nacionalnih manjina različitih zemalja, svjedoče o rastućoj potrebi određivanja uvjeta suživota različitih kultura unutar multikulturalnih zajednica.

Govoreći o pravima nacionalnih manjina, na europskoj razini treba spomenuti dva temeljna dokumenta: Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima koju je Vijeće Europe donijelo 1992. godine, te Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina koja je donesena 1995. godine. Republika Hrvatska ratificirala je oba dokumenta 1997. godine, čime je napravila značajan iskorak prema osiguravanju prava nacionalnim manjinama.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine, zaokružena je legislativa Republike Hrvatske koja određuje odnos prema nacionalnim manjinama osiguravanjem prava na služenje svojim jezikom i pismom, prava na odgoj i obrazovanje na pismu i jeziku kojim se služe, prava na održavanje, razvoj i iskazivanje vlastite kulture, pristupa sredstvima javnog priopćavanja na jeziku i pismu kojim se služe itd. Navedena se prava, između ostaloga, ostvaruju djelovanjem različitih ustanova i organizacija među kojima knjižnice zauzimaju važno mjesto.

***

U Republici Hrvatskoj, ostvarivanje etničkih prava nacionalnih manjina u području knjižničarske djelatnosti osigurano je otvaranjem, opremanjem i radom središnjih knjižnica nacionalnih manjina, kojih je u Hrvatskoj trenutno deset.

Ovdje treba naglasiti činjenicu da su gore spomenuti zakoni bili doneseni nakon ratifikacije europskih dokumenata 2000 - 2002. godine, a prvi domaći rad koji se bavio ulogom narodnih knjižnica u zadovoljavanju potreba nacionalnih manjina u Hrvatskoj, objavljen je 1987. godine. Autorica Đurđa Mesić, tada savjetnica za narodne knjižnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice, donosi preporuke kojih bi se trebale pridržavati narodne knjižnice kako bi poboljšale kvalitetu svojih usluga u odnosu na manjinske narode, pri čemu se posebno ističe da knjižnični fond za nacionalnu manjinu ne služi samo manjini na čijem je jeziku, nego i ostalim pripadnicima zajednice za upoznavanje kulture i književnosti određene manjine te međusobno druženje. Ističe, također, važnost i ulogu središnjih knjižnica koje bi trebale objediniti rad dotadašnjih knjižnica manjina kroz koordiniranu nabavu, centraliziranu obradu i raspačavanje građe svim zainteresiranim knjižnicama, kako različito podrijetlo, jezik i kultura ne bi bili preduvjet za isključenje iz zajednice ili prepreka za ravnopravno sudjelovanje pojedinaca u suvremenom demokratskom društvu.

Tako, deset godina prije izglasavanja zakona kojima se reguliraju prava nacionalnih manjina, u Hrvatskoj je zaživio Program stvaranja mreže središnjih knjižnica za nacionalne manjine na inicijativu Đurđe Mesić koji je ispočetka financirao Vladin ured za nacionalne manjine osiguravajući sredstva za nabavu knjižne građe i plaće knjižničara, a stručno vodstvo i ulogu koordinatora preuzela je Nacionalna i sveučilišna knjižnica.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske iz travnja 2000. programi središnjih knjižnica nacionalnih manjina ušli su u djelokrug Ministarstva kulture, a stručni nadzor preuzele su matične službe narodnih knjižnica gdje su smještene središnje manjinske knjižnice kojih je danas ukupno deset:

  • Gradska knjižnica Beli Manastir – Središnja knjižnica Mađara
  • Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar – Središnja knjižnica Čeha
  • Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice – Središnja knjižnica Slovaka
  • Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek – Austrijska čitaonica, Središnja knjižnica Austrijanaca
  • Gradska knjižnica i čitaonica Pula – Središnja knjižnica Talijana
  • Knjižnice grada Zagreba - Knjižnica „Bogdan Ogrizović“ – Središnja knjižnica Albanaca
  • Knjižnice grada Zagreba – Gradska knjižnica - Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca
  • Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ – Središnja knjižnica Srba
  • Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačič“ Karlovac –Središnja knjižnica Slovenaca
  • Narodna knjižnica i čitaonica „Vlado Gotovac“ Sisak – Središnja knjižnica Bošnjaka

Ministarstvo kulture godišnje osigurava sredstva za plaće djelatnika u središnjim knjižnicama nacionalnih manjina te sredstva za realizaciju programa tih knjižnica.

Na takav način glavnina multikulturalnih usluga u hrvatskim narodnim knjižnicama danas počiva na načelima zadovoljavanja potreba nacionalnih manjina za informacijom u skladu sa Smjernicama za knjižnične usluge u multikulturalnim zajednicama (prikaz na adresi www.hkdrustvo.hr/datoteke/835/vbh/God.53(2010),br.1‎).

Model središnjih knjižnica nacionalnih manjina koje surađuju međusobno i s nacionalnim knjižnicama matičnih zemalja za Hrvatsku je optimalan, a dobio je i priznanje stručnjaka na drugoj konferenciji NAPLE (National authorities on public libraries in Europe) koja je održana u Supetru na Braču od 5. do 8. listopada 2005. godine.

***

Projekti središnjih knjižnica nacionalnih manjina dio su programa narodnih knjižnica, koje po svojoj temeljnoj ulozi i zadaćama moraju osiguravati knjižnične usluge za sve vrste, kategorije i dob stanovništva svoga područja odnosno zajednice, pa tako i za nacionalne manjine u njihovim specifičnim potrebama.

Program središnjih knjižnica nacionalnih manjina uključuje: nabavu na jezicima manjina, osiguravanje korištenja knjižne i neknjižne građe, tribine i predavanja, izložbe, kao i međuknjižničnu posudbu, s obzirom na to da je riječ o središnjim knjižnicama, koje trebaju na djelotvoran način osiguravati knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta središnje knjižnice.

Stoga je uloga manjinskih knjižnica u mnogočemu višenamjenska jer se ne ograničuje samo na pripadnike nacionalne grupe kao korisnike i kao bibliotekare. Takva bi ograničenja ljudima više štetila, nego pomogla. Svaka vrsta izolacije zapravo je negativan čimbenik, a kao pozitivna načela možemo označiti otvorenost sustava, promociju kulturnog nasljeđa drugog naroda, animiranje potencijalnih korisnika, ne samo iz etničke sredine nego i građana koji su pripadnici većinskog naroda.

Prema ostvarenom Modelu voditelj središnje knjižnice obavlja sve knjižničarske stručne poslove, te je pripadnik nacionalne manjine odnosno iz miješane obitelji, što podrazumijeva da dobro poznaje manjinski jezik i kulturu. Dakle, voditelj knjižnice je stručnjak s visokom knjižničarskom naobrazbom, koji ne samo da poznaje i koristi jezik nacionalne manjine već i, što je još važnije, dobro poznaje knjižničnu produkciju u matičnoj zemlji, kao i način i mogućnosti nabave.

Nezaobilazno pitanje koje se postavlja pri kreiranju plana nabave jest uloga manjinske knjižnice u multinacionalnoj zajednici. Odmah možemo uočiti veliku razliku između zbirki na stranim jezicima koje posjeduju knjižnice u mnogim državama Europe i središnjim knjižnicama koje funkcioniraju u našoj zemlji. Zajednička osobina je ta što su i jedne i druge smještene u prostorijama narodnih knjižnica namijenjenih potrebama većinskog stanovništva. Razlika se sastoji u tome što je središnja knjižnica manjine u Hrvatskoj stručna služba koja funkcionira prema određenom modelu, raspolaže vlastitim financijskim sredstvima za nabavu i ostvarenje programa koja određuje Ministarstvo kulture. Knjižnica ima slobodu ali i odgovornost kreirati vlastitu politiku rada i nabave građe, što u velikoj mjeri potiče istraživački duh knjižničara i suradnju s korisnicima te poboljšava rezultate rada.

Neposrednim kontaktima s članovima manjinskih udruga, te s pojedinačnim korisnicima koji nisu članovi udruga, dopisivanjem i anketiranjem voditelj knjižnice dolazi do informacija koje čine temelj nabavne politike. Temeljno mjerilo u nabavi građe jest da građa mora biti zastupljena na više razina, kako u obliku visokostručne obrade određene tematike, tako i u obliku pristupačnome za onoga koji nedostatno zna matični jezik, odnosno za djecu pripadnika nacionalne manjine.

Većinu građe u manjinskim knjižnicama čini beletristika. Ova se vrsta štiva čini najprikladnijom za upoznavanje prosječnog korisnika s poviješću i književnom tradicijom jednog naroda. Ovdje je vrlo širok dijapazon mogućnosti za kreiranje nabavne politike, počevši od slikovnica za najmlađe do povijesnih romana i sabranih djela klasika i knjiga suvremenih popularnih autora. Dva osnovna čimbenika reguliraju nabavu beletristike: stvarna potreba i popularnost knjižnične građe u matičnoj zemlji, odnosno u dijaspori. Međutim ovdje se, isto kao i pri nabavi stručne i znanstvene literature, mora itekako voditi računa o tome u kojoj mjeri većina potencijalnih korisnika zna materinski jezik.

Posebna pažnja poklanja se specijalnim zbirkama koje su od neprocjenjive važnosti, čak i za male knjižnice. Prvenstveno, tu je referentna zbirka koja uključuje enciklopedijska izdanja, raznovrsne rječnike, leksikone, pravopise kako za odrasle tako i za djecu, audiokasete i videokasete, CD-romove i ploče s narodnom, klasičnom i suvremenom glazbom. Idealno je rješenje posudbu ove građe organizirati u sklopu glazbenog odjela narodne knjižnice (pod pretpostavkom da on postoji).

Osim nabave, voditelj središnje knjižnice samostalno obrađuje knjige i drugu građu. Stručna obrada građe u svakoj od manjinskih knjižnica prilagođena je računalnom programu i sustavu narodne knjižnice u kojoj je smještena. U zadnje vrijeme sve više narodnih knjižnica koristi program ZAKI koji je poduzeće VIVA INFO iz Zagreba razvilo za potrebe Knjižnica grada Zagreba.

Nakon nabave, inventarizacije, klasifikacije, katalogizacije kada je građa spremna za posudbu, sljedeći korak za središnju manjinsku knjižnicu predstavlja jedan od najvećih izazova, uzimajući u obzir da su njezini korisnici raseljeni po cijeloj državi, kako u kompaktnim enklavama, tako i u malim skupinama, te pojedinačno diljem Hrvatske. Taj je korak – doći do čitatelja na svaki mogući način.

U današnje je vrijeme, s razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija i interneta puno lakše doći do čitatelja, ali su problemi još uvijek prisutni. Najraširenije metode prezentacije knjižnične građe su: e-katalog, online-bilten, internetska stranica, međuknjižnična posudba. Međutim, često se događa da korisnik, koji nije upoznat s izdavačkom produkcijom matične zemlje, ne zna što točno treba tražiti u katalogu, gdje se na mrežnoj stranici narodne knjižnice može pronaći informacija ili bilten i kako koristiti uslugu međuknjižnične posudbe.

Ovdje je vrlo bitan još jedan segment modela – organizacija informacijske službe. Uzimajući u obzir da skoro svaka narodna knjižnica ima radno vrijeme 8-20 h, teško je organizirati neprekidan rad informatora – stručnjaka za manjinu. Voditelj knjižnice zapravo je jedina stručna osoba koja može dati iscrpnu informaciju o fondu, zato je njegovo radno vrijeme u tjednu raspoređeno u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni. Informaciju korisnici također mogu dobiti telefonom ili elektronskom poštom, odnosno mogu ugovoriti sastanak s voditeljem, ako planiraju posjetiti knjižnicu s ciljem pronalaženja neke određene literature ili materijala za tematski rad.

Korisnici koji žive izvan mjesta gdje je smještena manjinska knjižnica također mogu dobiti iscrpnu informaciju telefonski, a potrebnu knjižničnu građu mogu posuđivati i vraćati međuknjižničnom posudbom ili poštom. Konačni cilj informacijske službe jest stvoriti kod korisnika naviku da dolaze u prostorije knjižnice, posuđuju knjižničnu građu, koriste je u svojem poslu te daju povratnu informaciju o kvaliteti nabave i o tome kakve bi knjige i drugu knjižničnu građu bilo neophodno i poželjno nabaviti.

Otežavajuća okolnost u procesu suradnje narodnih i manjinskih knjižnica jest nedostatak prostora. Rast fonda manjinske knjižnice u nekim slučajevima izaziva nezadovoljstvo vodstva narodne knjižnice s obzirom da i ona često nema dovoljno prostora. Međutim, uloga se manjinske knjižnice razlikuje od uloge narodne knjižnice, što uglavnom omogućuje rješavanje problema prostora na zadovoljavajući način.

***

Prema zamisli pokretača konačni cilj projekta bio je osigurati svakom pripadniku etničke grupe mogućnost očuvanja svog materinskog jezika korištenjem knjižne građe na svom jeziku, neovisno o tome u kojem se dijelu Hrvatske nalazio.

U poslovanju manjinskih knjižnica temeljni je problem s jedne strane ograničen broj djelatnika i financijskih sredstava, a s druge strane potreba koja postoji za knjigom na jeziku manjine u više gradova i naselja diljem Hrvatske. Kako riješiti ovu dilemu?

Posao se može dobro organizirati kroz nekoliko faza:

Prva faza – treba odrediti u kojim bi narodnim knjižnicama trebalo smjestiti police s knjigama za nacionalnu manjinu i organizirati suradnju s ravnateljima i kolegama iz tih knjižnica koji će biti zaduženi za rad s ovim dijelom fonda. U ovoj fazi također treba odlučiti na koji će način knjige na stranom jeziku ući u fond narodne knjižnice. Dvije su mogućnosti: organiziranje knjižničnog stacionara, ali u ovom slučaju nastaje problem s računalnom posudbom građe. Druga je mogućnost otpis građe iz fonda središnje manjinske knjižnice i predaja građe narodnoj knjižnici na dar, tako da građa na uobičajen način ulazi u njezin fond. Pri tome se knjižnična građa stručno obrađuje u središnjoj knjižnici, a knjižnica koja je primila građu preuzima kataložni zapis.

Što se tiče stručnog osoblja, svaka narodna knjižnica koja pristane surađivati s manjinskom knjižnicom mora zadužiti jednu ili više osoba koje su u mogućnosti rukovati knjigama na stranom jeziku.

Organizacija posebnih polica s građom na jeziku nacionalne manjine ima svoju manu utoliko što središnja knjižnica nema dovoljno sredstava za regularno obnavljanje nekoliko fondova, a razmjena građe među knjižničnim stacionarima pokazala se neučinkovitom. Prema tome, bilo bi svrsishodno osigurati u knjižničnim stacionarima narodnih knjižnica u mjestima koncentracije nacionalne manjine manju referentnu zbirku, građu koja predstavlja matičnu zemlju, njezinu kulturu i tradiciju, povijest, etničku baštinu, nacionalnu kuhinju, glazbu... Idealno kad su to dvojezična izdanja.

S druge strane, građa (od koje je najtraženija beletristika) može cirkulirati putem međuknjižnične posudbe, što pruža mogućnost zadovoljavanja potreba velikog broja korisnika.

Druga faza – izrada prikladnih informacijskih pomagala kao što su katalozi, bilteni, letci s anotacijama za najnoviju građu, popisi muzikalija koje izrađuje voditelj središnje knjižnice i šalje u svaku knjižnicu u kojoj se ukaže potreba za knjigom na manjinskom jeziku. Ovdje središnja knjižnica igra vrlo važnu i odgovornu ulogu koordinatora posudbe za knjige koje se zapravo nalaze po cijeloj zemlji. Zadaća je voditelja, budući da ima informaciju o tome gdje se nalazi tražena knjiga, organizirati da čitatelj dođe do nje.

Ako se vratimo na pitanje odnosa prostora i fonda, može se reći da će taj teret zapravo biti raspoređen među knjižnicama diljem Hrvatske i neće pasti samo na teret te narodne knjižnice koja je udomaćila središnju manjinsku knjižnicu.

Na takav način dobra organizacija voditelja središnje knjižnice i suradnja s narodnim knjižnicama diljem Hrvatske može riješiti problem ograničenosti prostora i financijskih sredstava, formirati kvalitetnu mrežu fondova manjinske knjižnice i, konačno, riješiti osnovnu zadaću – osigurati mogućnost posudbe knjižnične građe za svakog pripadnika manjine i svakog zainteresiranog, ma gdje živio u Hrvatskoj.

***

Mogućnost zadovoljavanja sveukupnih potreba za knjigom, čitanjem i bibliotečnom informacijom važan je činilac očuvanja i njegovanja nacionalnog identiteta pojedinca i zajednice. Prilagodbom narodnih knjižnica specifičnostima stanovništva na području njihova djelovanja želi se sačuvati taj identitet razvojem knjižničnih fondova i specifičnim aktivnostima.

Na osnovi svega gore izloženog možemo stvoriti nekoliko zaključaka o Modelu središnjih knjižnica nacionalnih manjina koji je razrađen u Hrvatskoj.

Prvi: bez obzira što je oformljena zbog potreba određene etničke zajednice, manjinska knjižnica je otvoreni sustav koji propagira kulturno nasljeđe svojega naroda, a služi i potrebama većinskog stanovništva.

Drugi: svaka etnička manjina ima povijest svog nastanka u zemlji migracije, a stupanj asimilacije u većinsku zajednicu određuje konkretne potrebe za knjigom i informacijom.

Treći: uzimajući u obzir iskustvo u organizaciji zbirki na stranom jeziku u drugim državama, prikladno je u manjoj sredini odrediti jednu stručnu osobu koja će koordinirati rad mreže, organizirati i stručno obraditi građu u središnjoj knjižnici i surađivati s kolegama iz drugih narodnih knjižnica.

Četvrti : voditelj središnje knjižnice organizira kvalitetnu nabavu u suradnji s pripadnicima manjine.

Peti: konačni cilj informacijske službe jest stvoriti kod korisnika naviku da posuđuju knjige i drugu knjižničnu građu te šalju povratnu informaciju.

Šesti: dobra organizacija može riješiti problemi ograničenosti prostora i financijskih sredstava, osigurati kompletnu tehničku obradu i distribuciju knjiga u pojedine narodne knjižnice.

Sedmi: narodne knjižnice koje su prihvatile manjinsku zbirku ili surađuju u procesu međuknjižnične posudbe pripomoći će boljem upoznavanju i razumijevanju pripadnika raznih naroda, koji žive u zajedničkoj domovini, ali i naroda u matičnoj zemlji i pripadnika njegove dijaspore.

 

Radna grupa za manjinske knjižnice HKD-a

Manjinske su knjižnice uspostavljene i funkcioniraju po zajedničkom modelu, ali ipak svaka od njih ima svoje specifičnosti i probleme, koje bi mogle riješiti zajedničkim naporima. U toj ideji pri Hrvatskom knjižničarskom društvu od 2009. godine u sastavu Sekcije za narodne knjižnice djeluje Radna grupa za manjinske knjižnice s ciljem promicanja važnosti središnjih knjižnica nacionalnih manjina te unapređivanjem statusa manjinskih knjižnica, usluga i programa namijenjenih manjinama. O potrebi ustrojavanja Radne grupe za manjinske knjižnice počelo se pričati 2007. godine, kada je i osnovana, no s ozbiljnim se radom započelo tek 2009. godine. U ovom periodu održan je niz stručnih skupova i sastanaka voditelja središnjih knjižnica koji su bili posvećeni knjižnicama u multikulturalnom okruženju.

Kao rezultat zajedničkih napora struka je prepoznala probleme s kojima se susreću manjinske skupine u zajednici i koje pokuša s vremena na vrijeme osvijestiti analizom postojećih knjižničnih usluga i programa za pripadnike manjinskih skupina. Na inicijativu prethodne predsjednice Radne grupe Liane Fortunate-Diković, voditeljice Središnje knjižnice Talijana, i uz svestranu podršku Hrvatskog knjižničarskog društva izdan je Vodič po knjižnicama nacionalnih manjina koji su uredile Liana Diković i Ljiljana Črnjar.

Na inicijativu Fanike Stehna, voditeljice Središnje knjižnice Čeha, u okviru rasprave o novom Zakonu o knjižničarstvu Radna grupa je predložila da se preciznije regulira status središnjih knjižnica nacionalnih manjina i njihov djelokrug rada unutar zakona o knjižnicama, a posebno unutar Pravilnika o matičnoj djelatnosti, te da se regulira dostava obveznog primjerka središnjim knjižnicama manjina za sve publikacije koje su tiskane na jeziku manjine u Hrvatskoj.

U planovima Radne grupe za naredni period, na prijedlog sadašnje predsjednice Radne grupe Katarine Todorcev Hlača, voditeljice Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca, izrada je dodatka Vodiču u elektronskom obliku, gdje bi manjinske knjižnice bile opširnije predstavljene audiovizualnim pomagalima, primjerice Powerpoint-prezentacijom, virtualnim šetnjama ili fotogalerijama, a što nije bilo moguće ostvariti u tiskanom izdanju.

Planira se projekt organizacije godišnjeg seminara koji bi okupljao voditelje knjižnica nacionalnih manjina, knjižničare narodnih knjižnica koji se bave multinacionalnim projektima, te stručnjake koji se bave sličnom tematikom. Iduće godine planira se organizacija okruglog stola na temu Multifunkcionalnost manjinskih knjižnica. Strategija razvoja unutar mreže narodnih knjižnica prema postojećem modelu, uz uvjet da projekt dobije sredstva na natječaju Ministarstva kulture ili Grada Zagreba.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-