-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 59, lipanj 2013. :: Knjižničari preporučaju


Put oslobođenja započinje u krevetu
Sue Townsend, Žena koja je legla u krevet na godinu dana, s engleskog preveo Ozren Doležal; Mozaik knjiga, Zagreb, 2013.

Vanja Kulaš
Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu

vkulas@ffzg.hr

Otključati teška ulazna vrata i ući u tihu unutrašnjost knjižnice dok jutarnje svjetlo kroz visoke prozore obasjava knjige koje čekaju, ispunjavao ju je takvim zadovoljstvom da bi radila i besplatno. (str. 43) Subjekt uvodnog citata, ujedno središnja protagonistica romana, Eva Beaver, knjižničarka je – doduše s tek nekoliko godina staža, bez konkretnih kvalifikacija te, u trenutku kada je upoznajemo, već poodavno nezaposlena. Radnja proze Sue Townsend nije ambijentirana u knjižnicu, ipak prijelomni životni trenuci njezine (anti)junakinje odigrat će se baš ondje. Na radnome mjestu, u maloj biblioteci u secesijskom stilu, Eva upoznaje supruga astronoma kad ovaj dođe reagirati na opomenu za nevraćenu knjigu. Upravo među policama znanstvene knjižnice on će se godinama kasnije, nakon što svoju ženu transformira u frustriranu kućanicu, uplesti u aferu s kolegicom s posla.

Iako o knjigama i knjižnicama na četiristotinjak humorističnih stranica nećemo puno naći, Evina, doduše bivša, profesija alibi nam je za odabir ovog neodoljivog knjižurka za prikaz u ljetnom broju Novosti. Dok njezina majka drži da su knjige precijenjene i nehigijenske, ona je sama naprotiv njima opčinjena, što potkrepljuje konfesionalni odlomak u nastavku teksta, ujedno indikativno najavljujući sklop (tabu) tema, koje će nesumnjivo biti intrigantne pripadnicama naše dominantno ženske struke. Otkako sam naučila čitati, služim se njima [knjigama] kao nekom vrstom anestetika. Uopće se ne sjećam rođenja blizanaca, samo knjige koju sam tada čitala... Bila sam sva ushićena što imam dvije bebe u naručju, ali nakon dvadesetak minuta jedva sam čekala da se vratim knjizi (str. 110).

Fokus romana, dakle, na sredovječnoj je, poslovno nerealiziranoj, ovisnici o književnosti i skupoj kozmetici (Chanel 5 koristi i kao antiseptik!) koja kreće na put oslobođenja i to – ne mičući se iz postelje. Žena koja je legla u krevet na godinu dana na nesvakidašnji način diže malu, privatnu pobunu protiv životarenja po tuđim pravilima; obaveza domaćice; udruženog „terorizma“ vlastite djece, muža preljubnika, kao i dviju sveprisutnih napasti – svoje majke te svekrve. Duhovita proza koja je pred nama dekonstrukcija je mita obitelji i majčinstva, uporno romantiziranog i nametanog kao ultimativno ispunjenje svake žene. Iako se ovaj page turner primarno čita kao neobavezno „štivo za plažu“, roman ima itekako ozbiljan, kritički podtekst koji promišljeno filtrira brojne anomalije suvremenog društva. Sue Townsend čitatelja smješta na emocionalni karusel: dok se identificiramo s junakinjom, sućutno hihoćemo, otiremo suze (češće ipak od smijeha, nego od ganuća), autorica nas bespoštedno konfrontira s licemjerjem srednje klase, malograđanskom uskogrudnošću i predrasudama, rasizmom, problemom generacijskih jazova i socijalnih razlika, iščašenjima znanstvene zajednice... U napetosti nas drži rastuća zabrinutost kako će se ova komična drama okončati, kao i dinamična interakcija osebujnih likova. Poligon za parodiranje društvenih stereotipa živopisni je vrtlog individua oko Eve, polarizirajuće figure: tu su njezina djeca, genijalni, no teško neurotični matematičari te njihovi čudnjikavi kolege s fakulteta, infantilan i samoživ suprug koji u kulminaciji posvemašnjeg kaosa svoju ljubavnicu useljava u obiteljski dom, ali i Evin udvarač... Townsend ovdje problematizira i bezumlje društvenih mreža te zastrašujuću moć senzacionalističkih medija koji deziluzioniranu ženu na rubu živčanog sloma protiv njezine volje proglase guruom i sveticom slijedom čega joj pred prozorom stane kampirati gomila očajnika i ridikula. Oni od nje, koja do svoje pedesete nije bila kadra izmaknuti žrvnju nametnute joj životne kolotečine, očekuju da čudotvorno razmrsi njihove probleme ili barem nepogrešivo signalizira put kojim bi im valjalo krenuti u sretniju budućnost. Ta ista se nesretnica uspijeva emancipirati tek metodom autodestruktivne pasivizacije iz koje je naposljetku, u pomalo neočekivanoj i, priznajmo, ne osobito uspjeloj završnici, moraju izbaviti drugi.

Roman Žena koja je legla u krevet na godinu dana osviješteno je i oštroumno light feminističko pismo za guštanje i promišljanje pod suncobranom, iz pomaknute optike autorice koju volimo još od Adriana Molea.

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-