-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 58, veljača 2013. :: Knjižničari preporučuju


Rekvijem za Gutenbergovu galaksiju
Prikaz knjige Enrique Vila-Matas, Dublineska, sa španjolskog preveli Matija Janeš i Ana Marija Drmić ; Edicije Božičević, Zagreb, 2012.

Vanja Kulaš
Knjižnica Filozofskog fakulteta u Zagrebu

(vkulas@ffzg.hr)

 

U doba sve dominantnijih digitalnih medija kad i poneki knjižničar sanjari o zamjeni prašnjavih knjiga tabletima, a studenti književnosti izmiču iščitavanju opulentnih literarnih djela iznalaženjem komprimiranih informacija na internetu, Enrique Vila-Matas (Barcelona, 1948.), u nas dosad gotovo nepoznat, a drugdje, posebice u Francuskoj, već poodavno kultni suvremeni autor, ispisuje nostalgičan roman o snovitim događajima za koje nije nimalo presudno jesu li, i u kojoj mjeri, tek umišljaj glavnog protagonista ili podudarna stvarnost. Junak ove enigmatične storije propali je katalonski izdavač i knjižar Samuel Riba, kako sam strahuje, jedan od posljednjih pripadnika svoje struke koji doista vole književnost. Nakon tri desetljeća objavljivanja kvalitetnih književnih djela i donkihotovskog prkošenja tržišnim trendovima, ovaj profesionalni čitatelj „proživljava snažnu i tjeskobnu psihozu kraja svega“, prijeteće kataklizme. Pri tome nije toliko ustravljen elektronskim dobom proroka McLuhana i erom digitalizacije koliko sumnjivim nakladničkim kriterijima te zatiranjem kulture čitanja. Riba, koji se inficirao izdavaštvom dok je u svibnju '68. krao ljevičarske eseje u pariškoj knjižari Françoisa Maspera, sada se, nadomak šezdesetoj, teško miri s vlastitim starenjem, kao i s globalnim društvenim promjenama uslijed kojih svijet kakav poznaje nepovratno nestaje. Ostavši bez poslovne pozicije izgubio je i povod za putovanja, ali i nekoć uzbudljiv društveni život za koji će a posteriori turobno zaključiti da je bio lažan, tek nusprodukt njegova alkoholizma i straha od samoće. Posljednje ga poslovno putovanje odvodi u Lyon, no umjesto da ondje govori o teškoj situaciji europskog izdavaštva, zaboravljen od organizatora konferencije, u samotnoj hotelskoj sobi sastavlja opću teoriju romana koju će po dovršetku uništiti, jer književnost ionako nema budućnosti – svela se na ostarjelu prostitutku koja umire u pjesmi Philipa Larkina od koje Vila-Matas i preuzima naslov svoga romana.

U takvom melankoličnom raspoloženju, Samuel Riba će se otputiti u Dublin, grad koji poznaje samo iz nedavnog halucinantnog sna u bolesničkoj postelji. Na putovanje će krenuti s trojicom živopisnih prijatelja pisaca i to na Bloomsday, 16. lipnja, datum odvijanja radnje Joyceovog Uliksa, romanesknog djela koje Riba smatra vrhuncem ere tiska. Uz tiskanu riječ u Dublinu će pokopati i oplakati pisce, ali i istinske, strastvene čitatelje. Paravan za čudnovatu ekspediciju predavanje je o prijelazu iz Gutenbergovog sazviježđa u digitalno doba.
Nešto kasnije naš će se junak tamo vratiti sa suprugom i kao liječeni alkoholičar doživjeti ozbiljan incident s pićem slijedom čega će ga žena demonstrativno ostaviti, a upriličen će biti i još jedan pogreb... Naracija se primicanjem svršetka razmrvljuje i atomizira, a paralele s Joyceovim literarnim univerzumom, koje čine osovinu romana, becketovski se iščašuju, očuđuju.

Kako se Riba oduvijek divio autorima koji svakodnevno kreću na putovanje u nepoznato ne mičući se iz svoje sobe, na trenutak posumnjamo nisu li se makabrična hodočašća u Irsku odigrala samo u njegovoj glavi. Razočaranome izdavaču nakon bankrota, naime, preostaju još samo mentalna putovanja kojima ispunjava usamljeničke dane pred računalom – uostalom, nije li čitanje, baš kao i surfanje internetom, putovanje iz naslonjača? U konačnici i sam Riba doprinosi nestanku knjige, dane provodeći na mreži u čitanju blogova. Njegova bračna družica, kustosica Celia, podrugljivo ga naziva informatičkim autistom, hikikomorijem, ali i uspoređuje sa Spiderom, filmskim likom Davida Cronenberga, romantičnim očajnikom koji se nije kadar sporazumjeti sa, za njega, nepristupačnim svijetom.

Ovaj postmoderni intertekstualan roman katalog je objavljenih književnih pronalazaka i time bilanca poslovnih uspjeha jednog starinskog izdavača. Ujedno je poput malog crnog notesa samog Vila-Matasa u koji on bilježi svoje dobro čuvane knjiške tajne, literarne, ali i filmske i glazbene citate, anegdotalne biografske crtice slavnih književnika, fragmente intrigantnih susreta s kolegama te filozofska promišljanja o životnim mijenama, globalizaciji...

Originalnost romaneskne ideje, autorova erudicija, pomalo kićen, no precizan stil, crnohumorni dijalozi i nerijetko nadrealno apsurdne situacije, Vila-Matasovu Dublinesku čine hipnotičkim putovanjem Gutenbergovom galaksijom. Za pasionirane čitatelje (koji, za utjehu autoru i njegovu junaku, još uvijek nisu posve iščezli)!

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-