-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 58, veljača 2013. :: Razgovarali smo


O starom/novom smjeru knjižničarstva u sklopu kroatističkoga studija na Filozofskom fakultetu u Rijeci
Intervju s prof. dr. sc. Marinom Biti, voditeljicom studija

 

N: Koji su razlozi za pokretanje novog diplomskog studija knjižničarstva?

MB: Novi studij knjižničarstva nije u stvari sasvim nov. On se nastavlja na tradiciju združenog studiranja hrvatskog jezika i književnosti s knjižničarstvom na nekadašnjoj riječkoj Pedagoškoj akademiji, tradiciju koja datira još iz akademske godine 1965/66. Kolegij Bibliotekarstvo, koji je u tom vremenu osmislila i izvodila Tatjana Blažeković, prerastao je u svojevrsni studij unutar studija, koji je iznjedrio kvalitetan, visoko cijenjen knjižničarski kadar. S transformiranjem Pedagoške akademije u Pedagoški fakultet (koji je kasnije postao Filozofski fakultet u Rijeci) ta je tradicija nažalost prekinuta. Na riječkome Zavodu za zapošljavanje već dugo obrazovanih knjižničara uopće nema, pa su knjižnice svoje kadrovske potrebe podmirivale upućivanjem drugih obrazovnih profila na prekvalifikaciju u druge centre. Najvećim dijelom to su bili upravo diplomirani kroatisti Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Na riječkom je području, dakle, preko tri dekade rastao problem manjka knjižničarski obrazovanog kadra, a jedna je od zadaća Sveučilišta svakako usuglasiti svoje programe s potrebama tržišta rada. Prihvatili smo se te zadaće slijedeći vlastite tradicije, no isto tako konzultiravši se sa strukom – sa stručnim kadrom riječke Sveučilišne knjižnice, kao i s kolegama s visokoškolskih ustanova u Zadru, Osijeku i Zagrebu. Pažljivo smo proučili i regulativu vezanu uz knjižničarsku struku (posebnu zahvalnost na tom polju dugujemo prof. dr. Tatjani Aparac Jelušić), na temelju koje smo razvili knjižničarske sadržaje koji konstituiraju knjižničarsko usmjerenje, dakako u propisanu opsegu i s pratećim parametrima praćenja kvalitete. Nadalje, gledali smo učvrstiti vezu kroatističkih filoloških i knjižničarskih/informacijsko-komunikacijskih sadržaja osmišljavanjem programskih poveznica između obaju segmenata studiranja.

 

N: Opće informacije o programu studija dostupne su na internetskoj stranici Fakulteta http://www.ffri.hr/diplomski-studij-hjk-jednopredmetni/, a cjelovit tekst programa studija na http://www.ffri.hr/wp-content/uploads/2013/01/HJK-1P-Diplomski-studij-2012.pdf. Možete li nam ipak u nekoliko riječi opisati na čemu će u programu biti naglasak s knjižničarske strane? Čemu ćete podučavati svoje studente? Hoće li imati obveznu praksu u knjižnici?

MB: Knjižničarski se sadržaji rasprostiru kroz sva četiri semestra diplomskoga studija. U prvome semestru slušaju se sadržaji iz teorije i prakse organizacije informacija, zatim oni vezani uz knjižnične programe i usluge za djecu i mlade, upoznaju se temeljni pojmovi i modeli komunikacijskog procesa; u drugome se semestru otvara prvi dio segmenta koji se odnosi na deskriptivnu obradu građe, što prati i problematika sadržajne obrade građe; raspravlja se nadalje o informacijskim izvorima i službama te o informacijskom poslovanju i knjižničnom upravljanju, a studenti se upućuju i u ukupnu povijest knjige – od tiskane do elektroničke. U trećem semestru deskriptivna obrada građe podiže se na složeniju razinu, pitanja komunikacije motre se u digitalnom kontekstu, problematizira se dokumentarna baština s aspekta zaštite i pohrane, a uvodi se i Knjižničarski kolokvij te Diplomsko istraživanje obvezno iz sfere knjižničarstva te popraćeno individualnim konzultacijama. Četvrti semestar donosi još i obveznu praksu u knjižnici kao praktični poligon za primjenu svih znanja i kompetencija koje su studenti do tad usvojili. Program mentorski vođene prakse izradila je Sveučilišna knjižnica Rijeka, koja ima dugu tradiciju programa stručnog osposobljavanja.
Kroz kolegij Knjižničarski kolokvij namjeravamo nuditi presjek aktualnih tema u knjižničarskoj struci te u njegovu izvedbu uključivati goste, domaće i inozemne, kako iz knjižničarskih tako i iz akademskih ustanova, kako bi studenti u četvrtome semestru pristupili praksi i izradi svojih diplomskih radova opremljeni uvidima u najrecentnije pomake u struci i u najbolje prakse. Držim da smo unošenjem ove diskusijski koncipirane komponente osigurali ne samo aktualnost nego i dinamičnost i zanimljivost studija, da će to biti dodatni poticaj na aktivno uključivanje naših studenata u realnost knjižničarske struke. U ponudi pak kroatističkih i filoloških sadržaja, naglasak je stavljen na kolegije koji podržavaju visoku kulturu govorenja, čitanja i pisanja, ali i na neke teorijske sadržaje koji mogu osnažiti razumijevanje knjižnih fenomena u visokotehnologiziranu okruženju i bave se, primjerice, pitanjima literarnosti u multimedijalnom kontekstu, jezikom kao semiotičkim sustavom, tekstualnošću i dr.


N: Ovaj je studij knjižničarstva po svojem nazivu, koncepciji, organizaciji i tituli koja se stječe u Hrvatskoj jedinstven. Naime, stječe se diploma magistra kroatistike, smjer knjižničarstvo, a studij se provodi u okviru Filozofskog fakulteta, u organizaciji Odsjeka za kroatistiku. Što to točno znači za studente?

MB: Studenti koji su upisali knjižničarsko usmjerenje u Rijeci u svom programu slušaju sve potrebne stručne sadržaje, s tom specifičnošću da im je program na suvisao način uklopljen u humanistički okvir filološke struke. To nije u neskladu s drugim programskim modelima, mada se na prvi pogled može tako činiti. Studij knjižničarstva se i inače nudi kao usmjerenje ili profilacija nekog šireg područnog/studijskog okvira koji je najčešće informatološki, odnosno informacijski ili informacijsko-komunikacijski, ali i kulturološki; nadalje, on se često nudi u dvopredmetnim kombinacijama. Imajući na umu takvu strukturiranost drugih programa, ali i povijest riječkog studija knjižničarstva, odlučili smo za koncepciju koja bi se mogla nazvati integriranim dvopredmetnim studijem. Prednost takvog pristupa pred uobičajenijim dvopredmetnim modelom studiranja jest u mogućnosti relacijskoga osmišljavanja studijskih komponenti obaju područja. Važno je k tomu napomenuti i to da nismo u jedinstven program uklapali bilo koja dva područja, već upravo ona dva koja su visoko vezana uz knjižničarstvo, i dijakronijski i sinkronijski gledano: jezičnu i književnu kulturu s jedne strane (filologija) i informacijsko-komunikacijsku kulturu s druge (informacijske i komunikacijske znanosti). Pitanje za evaluatore našega programa moglo je, dakle, biti sljedeće: je li knjižničarstvo, kao pragmatička/strukovna orijentacija programa, komplementarno odnosno na smislen i praktički održiv način povezivo s kroatističkim i općim filološkim sadržajima? Mi kao predlagatelji smo svakako smatrali da jest. Recenzenti programa, a to su pak bili – jer su morali biti – pripadnici knjižničarske struke, također su smatrali da jest, jer inače program ne bi pozitivno ocijenili.
Je li to sve i pravno održivo? Dakako da jest: programi najprije prolaze provjeru struke, no potom i nadležnih službi koje su dužne provjeriti pravnu održivost svih predloženih formulacija prije nego što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta izda dopusnicu.


N: U kakvom je odnosu titula profesora kroatistike prema diplomiranom knjižničaru, odnosno prema magistru knjižničarstva? Jesu li to jednakovrijedne diplome? Što je sa zakonskom regulacijom, budući da Zakon o knjižnicama poznaje zasad samo zvanje diplomiranoga knjižničara?

MB: Bolonjska je praksa ne samo donijela već i legalizirala sljedeće uzuse: u diplome ne ulazi formulacija diplomirani knjižničar već magistar knjižničarstva ili magistar područja unutar kojeg se ostvaruje knjižničarsko usmjerenje. Magistri knjižničarstva i magistri područja knjižničarskog usmjerenja dobivaju zvanje diplomirani knjižničar tek kada, nakon diplome i odrađena staža, polože još i stručni ispit. To zvanje će steći svi nosioci diploma s akreditiranih studija knjižničarstva kada udovolje uvjetima i zahtjevima stručnoga ispita. Rekla bih da se ovdje radi o izvjesnom stupnju terminološke neusklađenosti između Zakona o knjižnicama i Zakona o znanosti i visokom obrazovanju koja može izazvati i određen stupanj zabune.
Iz bolonjskih studijskih programa ne nestaju međutim samo diplomirani knjižničari nego i profesori kroatistike za koje me pitate. Pretpostavljam da se vaše pitanje o odnosu jednih i drugih ponajprije tiče eksplicitnog razdvajanja djelokruga njihove zaposlivosti. Da, ti djelokruzi uistinu jesu strogo razdvojeni. Naime, tko završi smjer knjižničarstva ne može predavati hrvatski u obrazovnom sustavu, ali se može zaposliti u knjižnici. Tko pak završi nastavnički smjer (koji inače, zahvaljujući obvezi stjecanja 60 ECTS-a psihološko-pedagoških sadržaja, osigurava titulu magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti), taj ne može raditi u knjižnici, ali se može zaposliti u školi. A tko završi opći istraživački smjer (magistar hrvatskog jezika i književnosti – bez ikakvih dopunskih oznaka), taj se okreće istraživačkome ili nekom drugom poslu izvan zakonski reguliranih profesija (nastavničke ili knjižničarske), jer ne može raditi ni u školama ni u knjižnicama.


N: Knjižničarstvo se kao znanost razvilo u okviru humanističkih znanosti. S razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija počelo se vezivati uz informacijske znanosti. U posljednje vrijeme, međutim, stvorena su programska rješenja koja knjižničarstvo vraćaju u okvir humanističkih znanosti. Je li to svojevrsni korak unatrag ili neki sasvim novi, svježi pristup? Koje je Vaše mišljenje?

MB: Moje je mišljenje da smo, kada je riječ o područjima, poljima i granama, odveć skloni birokratskome, linearnom poimanju stvari. Klasifikacija naravno mora postojati, no držim da je treba hipertekstualno, a ne plošno shvaćati. Da se takvo shvaćanje sve više primjenjuje, pokazuje i uvođenje novih interdisciplinarnih kategorija u klasifikacijski sustav, takvih koje nastaju „linkiranjem“ sadržaja i proizvod su istraživački poticajnih, ali i s pragmatičke točke gledišta suvislih međupodručnih sprega. Knjižničarstvo je pak odličan primjer struke koja „ne stane“ u strogo zatvorenu ladicu, koja se otvara u raznim smjerovima. Ono je izraslo iz povezivanja i međusobnog prožimanja visoke jezične kulture i raznolikih tradicija pismenosti, kao i visoke informacijske pismenosti, pri čemu su svi planovi označeni izuzetnom kompleksnošću komunikacijskih aspekata. U složenim sustavima kao što su danas knjižnični ima, dakle, i mjesta i potrebe i za tehničke i za humanističke pristupe, i ja smatram da ih treba na osmišljen način sjedinjavati, a ne ih međusobno suprotstavljati. Smatram to važnim i u sferi obrazovanja i u sferi primjene – kako u svakodnevnoj knjižničarskoj praksi, tako i na razini osmišljavanja strategije razvoja knjižničarske djelatnosti.
Dodala bih da od same klasifikacijske etikete smatram još i važnijim da buduće stručnjake opskrbimo ukupnom paletom spoznaja koje im mogu služiti u ostvarenju misije i funkcije knjižnica. Ja, naime, kao korisnik (a vjerujem da tako rezoniraju i brojni drugi korisnici) svakako očekujem da mi knjižnica omogući pristup riznici ljudske misli, ali i da mi pomogne u mojoj samoizgradnji putem knjiga... Jer knjiga jest, ali nije samo informacijska jedinica; katalog ne služi samo pukome pospremanju informacija; građu se ne digitalizira samo zato da bismo oslobodili fizičke prostore suvišnoga papira, odmakli knjige od svojih očiju... Knjige se obrađuju, katalogiziraju, digitaliziraju da bismo znanje bolje organizirali i uistinu ga sebi približili, da bismo ne samo pribavili nešto što nam u nekom djeliću sekunde može ustrebati pa to onda spremili i imali negdje na svojem disku (i poigravali se statistikama!), nego da bismo sve te konačno nam dostupne vrijednosti ugradili u sebe same, u svoju svakodnevicu... Uvjerena sam, dakle, da pri osmišljavanju misije i funkcije knjižnica informacijske i komunikacijske znanosti mogu odlično surađivati s humanističkima, i to ne samo na korist samih znanstvenih područja, pa ni samo na korist budućih knjižničara, već pogotovo na korist korisnika knjižničnih usluga.


N: Organizacijski, hoće li se ovaj studij u budućnosti razvijati prema samostalnom studiju knjižničarstva ili je zamišljeno da trajno ostane u vezi s kroatistikom?

MB: Studij je pokrenut kao redovni i kao izvanredni. U redovitom programu namjera nam je zadržati knjižničarsko usmjerenje u sustavu kakav jest. Redovni studij kroatistike na diplomskoj razini nastavljaju uglavnom kroatisti sa stečenim prvostupničkim diplomama (mada je i na općem i na knjižničarskom usmjerenju predviđena mogućnost upisa i drugih stručnih profila), pa je zadržavanje stručnoga naziva magistar kroatistike s oznakom usmjerenja dosljedno tako postavljenoj vertikali.
Na izvanrednome studiju stvari ponešto drukčije stoje jer tu za studij postoji velik, za nas uistinu i iznenađujući interes polaznika bez kroatističke vertikale. Stoga se u sferi izvanrednog studija razmišlja o mogućim preinakama, o novoj modularnoj organizaciji programa, ali i nadalje uz komponentu otvorenosti prema kroatističkim i filološkim temama. Dođe li do izmjene omjera studijskih sadržaja i do pomicanja programskih naglasaka, stručni naziv više ne bi bio magistar kroatistike s naznakom knjižničarskog usmjerenja nego magistar knjižničarstva. Kako, osim navedenog, planiramo pokrenuti i interdisciplinarni doktorski studij koji će problematizirati odnos knjige i novih tehnologija te okupiti predavače različitih profila oko tema koje valja izučavati iz različitih aspekata, razgovaramo i o osnivanju nove katedre u okviru Odsjeka za kroatistiku. Bila bi to katedra za interdisciplinarne programe kojima bi zajednička značajka bila proučavanje suodnosa filološke struke i drugih područja znanosti.


N: Koji su profesori angažirani na studiju? Hoće li knjižničarske predmete predavati profesori s drugih katedri knjižničarstva ili imate svoje snage?

MB: Svoje snage imamo i razvijamo, no program ćemo zacijelo još neko vrijeme morati izvoditi uz pomoć vanjskih suradnika. Već sam spomenula prof. dr. Tatjanu Aparac Jelušić sa Sveučilišta u Zadru koja mentorski vodi nekoliko riječkih doktoranada, a isto tako sudjeluje i u izvođenju studijskog programa. Podršku u izvođenju programa daju nam i prof. dr. Mirna Willer sa Sveučilišta u Zadru, prof. dr. Aleksandra Horvat iz Zagreba, prof. dr. Zoran Velagić iz Osijeka, a sudjeluju i kolege s riječkoj Odjela za informatiku, prof. dr. Marinović i prof. dr. Kovačić. Tu su i kolegice iz Sveučilišne knjižnice, Senka Tomljanović i Lea Lazzarich, zasad u statusu predavača ali također na putu prema stjecanju doktorata znanosti. Kroz koju godinu, uvjerena sam, riječki će entuzijazam biti sasvim egzaktno mjerljiv brojem doktorata znanosti i novih docenata iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti, specijaliziranih upravo za knjižničarstvo, kao i brojem diplomiranih studenata knjižničarstva koji će svojim radnim učincima pokazati i dokazati opravdanost kurikuluma koji smo u Rijeci pokrenuli.


N: Molim Vas za zaključnu misao.

MB: Svjesna sam da svaki iskorak, pa tako i ovaj, izaziva dozu čuđenja, što dijelom proizlazi i iz ništa manje začuđujuće činjenice da prebrzo zaboravljamo neke vlastite izvrsne tradicije. Uvjerena sam, međutim, da će se diplomirani kroatisti-knjižničari pokazati kao izrazito koristan profil za knjižničarsku struku. Spoj jezičnih, književnih i kulturnih te informacijskih i komunikacijskih, kao i najuže knjižničarskih kompetencija koje oni stječu odvagnut je spram knjižničarskih zadaća u vremenu koje se suočava s promjenama koje podjednako valja tehnološki pratiti i vrijednosno osmisliti. Jedna od tih zadaća je svakako očuvanje medijski nam potresene jezične, književne i čitalačke kulture kao i pronalaženje novih modusa njezina zaživljavanja u uvjetima nove visokotehnologizirane zbilje.

razgovarale i priredile Nives Franić i Tea Čonč

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-