-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 55, ožujak 2012. :: Uvodnik


Važnost obrazovanja i usavršavanja knjižničara: u povodu desete obljetnice utemeljenja Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara u Republici Hrvatskoj

Prosuđivanje terminoloških utvrđenja obično se javlja kao reakcija na globalne i/ili paradigmatske promjene u okolini. Tehnološke promjene inovirale su procese proizvodnje i distribucije znanja, ekonomija znanja traži promjene u području obrazovanja i rada, a neizvjesnost u odnosu na sve kraći 'poluživot' profesionalnih znanja dinamizira iskušavanja novih metoda i oblika obrazovanja i usavršavanja.

Djelujući u stalno mijenjajućim okolinama, kulturama je inherentno ponašanje organskih tijela. Kulture pa tako i profesije djeluju u smjeru izmjena i rade na svojoj prilagodbi novonastalim promjenama. Stalno stručno usavršavanje sastavni je dio aparata koji omogućuje izmjenu i prilagodbu. Postoje različite metode i oblici stalnog stručnog usavršavanja, a mnoge od njih i ne doživljavamo kao svjesne ili planske aktivnosti učenja ili usavršavanja. One su oduvijek smatrane sastavnim dijelom naših radnih života. To su, na primjer, svakodnevna razmjena iskustava s kolegama na radnom mjestu, čitanje stručne literature ili promatranje i usvajanje primjera dobre prakse kolega u obavljanju svakodnevnih poslovnih zadataka. Neizravno nas takva iskustva učenja oblikuju i mijenjaju našu svijest. U stručnoj literaturi te se neintencionalne aktivnosti učenja nazivaju informalno učenje.

Usmjerenje ka politici doživotnog, tj. cjeloživotnog učenja te decentralizacija akademskog obrazovanja kroz poticanje fleksibilnosti u oblikovanju studijskih programa čine samo-vođeno učenje jednom od ključnih kompetencija društva znanja. Tržišno usmjeravanje akademskog obrazovanja podređivanjem općeg obrazovanja vokacijskoj izobrazbi pogoduje težnjama da se višegodišnje radno iskustvo pokušava poistovjetiti s postignućem inicijalnog formalnog obrazovanja. Naglasimo kako je jedna od vrijednosti akademskog obrazovanja za profesiju usvajanje potrebnih područno-specifičnih, ali i generičkih kompetencija, među kojima su apstraktno mišljenje i kritičko prosuđivanje, kompetencija nužnih za rješavanje nepredvidivih i novih situacija s kojima se profesija može suočiti u budućnosti. Rezultati projekta Cjeloživotno učenje knjižničara: ishodi učenja i fleksibilnost (http://www.nsk.hr/cuk/cuk.pdf) pokazali su da tržište rada u području knjižnično-informacijskih znanosti u Hrvatskoj visoko cijeni formalno obrazovanje knjižničara uz pretpostavku njihovog daljnjeg stručnog usavršavanja. Valja naglasiti kako postignuta razina akademskog formalnog obrazovanja kao temeljnog polazišta za ulazak u knjižničarsku profesiju pretpostavlja u kontekstu cjeloživotnog učenja daljnje stručno usavršavanje svim oblicima učenja, formalnim, neformalnim i informalnim.

Uspostavom Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara 2002. godine institucionalizirao se nacionalni program neformalnog obrazovanja knjižničara u Republici Hrvatskoj, a deseta obljetnica njegova utemeljenja prigoda je za analizu djelovanja te pokazatelja uspješnosti odnosno ishoda nacionalnog programa trajne izobrazbe knjižničara. Institucionalizacija neformalnog programa stalnog stručnog usavršavanja knjižničara primjer je dobre prakse centraliziranog upravljanja neformalnim programima izobrazbe, sustavnog praćenja potreba te lakše operacionalizacije tendencija razvoja na razini svih vrsta knjižnica. Temeljem rezultata projekta Cjeloživotno učenje knjižničara: ishodi učenja i fleksibilnost nastojala se pružiti teorijska podloga za pozicioniranje i važnost svih subjekata u procesu cjeloživotnog učenja knjižničara u izmijenjenoj okolini. Analiza postignuća svakako bi treba biti poticaj za učvršćivanje pozicije institucionaliziranog programa neformalnog obrazovanja knjižničara kao jednog od ključnih subjekata u provođenju cjeloživotnog učenja te njegov daljnji razvoj u odnosu na potrebe profesionalne zajednice.

D. Machala
dmachala@nsk.hr  

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-