-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 84, prosinac 2021.
Broj 83, prosinac 2020.
Broj 82, ožujak 2020.
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 52, lipanj 2011. :: Iz rada Društva


Predsjednički sastanak IFLA-e
Haag, 14. - 15. travnja 2011.

Sastanak je održan pod naslovom Knjižnice potiču pristup znanju: akcija za Europu. Skup je otvorila sadašnja predsjednica IFLA-e Elen Tise, koja je govorila o potrebi demokratiziranja informacija i s tim u vezi osvrnula se i na pitanja autorskog prava i otvorenog pristupa kao čimbenike koji utječu na demokratizaciju. Rekla je da je pristup informacijama ljudsko pravo i pritom se pozvala na čl. 27. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima. Pristup informacijama i pristup obrazovanju po njezinu su mišljenju nerazdvojivi i IFLA će se tim pitanjima nastaviti baviti. Postojanje cenzure u 21. stoljeću pripisala je ekonomskim čimbenicima i istaknula da načelo socijalne pravde ne dopušta cenzuru. Na zanimljiv je način ocrtala odnos autor-nakladnik, rekavši da je čin predaje autorskog prava nakladnicima zapravo neka vrsta autocenzure. IFLA se zalaže za uvođenje otvorenog pristupa, a temeljni je posao knjižnica da otvore svoje zbirke javnosti.

Renk Roborgh iz nizozemskog Ministarstva prosvjete, kulture i znanosti istaknuo je da se u Nizozemskoj izrađuje nov zakon o narodnim knjižnicama te da je ključ budućeg uspjeha narodnih knjižnica u suradnji. Istaknuo je da je pravo na obrazovanje ljudsko pravo zajamčeno svima te da se danas autorsko pravo vidi kao prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje. Naglasio je i važnost otvorenog pristupa za ostvarivanje tog prava. Nizozemsko istraživačko vijeće pomaže potencijalnim nakladnicima časopisa u otvorenom pristupu, a pristup na nacionalnoj razini kani se ostvariti suradnjom Kraljevske knjižnice, narodnih knjižnica i Elseviera. Istaknuo je i vrijednost Europeane koja danas ima već 15 milijuna digitalnih objekata, a u njezinu je izgradnju uključeno 1500 ustanova. Očekuje se da će Europeana biti potpuno završena 2025. godine.

Yvo Volman iz DG-a Information Society and Media Europske komisije rekao je da je EU potaknula brojne projekte vezane uz znanost i pristup znanju, jer su građa i izvori koje knjižnice danas pružaju korisnicima dostupni samo u fragmentima, nisu baš uvijek dobro indeksirani i nije ih lako ni identificirati ni pronaći. EU je u nedavno objavljenoj strategiji Digitalni dnevni red za Europu pokušala utvrditi način održivog financiranja Europeane i opsežne digitalizacije. Računa se da će trebati oko 100 milijuna eura da se digitalizira sva europska baština pa je prijeko potrebno uvesti model privatno-javnog partnerstva. Upozorio je, međutim, da sklopljeni ugovori o partnerstvu trebaju biti transparentni, privatnom partneru trebalo bi dopustiti najviše sedam godina povlaštenog korištenja, a digitalizirana građa svakako bi trebala biti dostupna i izvan granica zemlje u kojoj je nastala. Volmanovo će predavanje ostati zapamćeno po metafori o lovu na zeca, koju su kasnije ponavljali i drugi predavači. Rekao je da knjižnice danas češće tjeraju zeca, nego srnu, iako bi se srnom moglo nahraniti više ljudi. Najavio je i da će EU još prije ljeta zgotoviti pravni instrument kojim će riješiti probleme vezane uz djela siročad, koja se danas čine nepremostivom preprekom opsežnoj digitalizaciji. Krajem ove godine Europska će komisija objaviti i preporuku za primjenu otvorenog pristupa na sva djela nastala u sklopu znanstvenih projekata koje financira EU tako da će digitalizirana građa zajedno s metapodacima moći dalje biti slobodno korištena.

Jānis Kārkliņš, pomoćnik glavnog ravnatelja za komunikacije i informacije UNESCO-a, istaknuo je važnost koju informacijska i komunikacijska tehnologija ima u omogućavanju pristupa znanju i slobodnom pristupu informacijama. Mobiteli su, na primjer, odigrali važnu ulogu u nedavnim zbivanjima u Egiptu i Tunisu, jer su omogućili razmjenu informacija među običnim ljudima u zemljama koje nemaju zakone o pravu javnosti na pristup informacijama. UNESCO upravo sada radi s novom egipatskom i tuniskom vladom na tome da se ti zakoni izrade i usvoje. Također se zalaže za usvajanje otvorenog pristupa, koncepta koji je nastao u UNESCO-u još 2002. Ukratko je izvijestio o rezultatima istraživanja o slobodnom pristupu internetu objavljenima 2010. u naručenom izvještaju. Zaključio je da je vrlo važno da nove tehnološke aplikacije poštuju i čuvaju privatnost pojedinaca, da ih mogu koristiti i osobe s posebnim potrebama te da budu multijezične. Na pitanje slušatelja o mogućnosti međunarodnog zakonskog uređenja interneta odgovorio je da je to nemoguće, jer se na internetu javljaju različiti jezici, različite kulture i pogledi, čak se i mišljenja o dječjoj pornografiji razlikuju. Na mogući međunarodni kompromis, po njegovu će mišljenju, trebati još dugo čekati.

Gerald Leitner, predsjednik EBLIDA-e, govorio je o potrebi da se izradi dokument koji bi sadržavao upute za 27 zemalja članica EU-a i 47 zemalja članica Vijeća Europe o tome kako organizirati knjižnične službe u Europi. Taj bi dokument sigurno proširio opseg djelovanja knjižnica i ojačao njihovu poziciju. Sadašnje je stanje loše, knjižnice se zatvaraju, proračuni smanjuju. Knjižnice često tek reagiraju na zbivanja, a trebale bi biti proaktivne. Dužnost je struke upozoriti političare na važnost knjižnica.

Kai Ekholm, predsjednik IFLA/FAIFE-a, govorio je o jazu koji postoji između dva snažna pravca u današnjem društvu: težnje da se omogući pristup javnosti podacima i stalnog jačanja autorskog prava, produživanja roka zaštite i pooštravanja sankcija. U Europi postoji 29 različitih sustava autorskog prava, i to stanje treba svakako uskladiti, ali to ne mogu učiniti knjižnice. Sva se knjižnična građa ne može digitalizirati, jer nedostaju financijska sredstva. Poseban problem koji tek treba riješiti jest e-posudba, za nju, naime, prema sadašnjim zakonskim propisima ne postoji dopuštenje, koje tek treba ugraditi u postojeće propise. O e-knjigama i njihovoj posudbi govorit će se više na sljedećem sastanku EBLIDA-e u Malagi u svibnju ove godine. Osvrnuo se i na cenzuru na internetu i rekao da 60 zemalja danas ima neku vrstu cenzure na mreži. Danas se mnogo govori i o neutralnosti mreže odnosno njezinoj kontroli. Knjižničari bi trebali pratiti donošenje zakonskih propisa kojima se uređuje internetska sredina.

Ruth Okediji, profesorica prava na Sveučilištu u Minnesoti, održala je izvrsno predavanje o autorskom pravu koje, kako kaže naslov predavanja, treba promatrati u kontekstu. Istaknula je da se današnji režim autorskog prava udaljio od izvornih načela i citirala švicarskog političara i suonivača Bernske konvencije Numu Droza, koji je rekao da su "granice apsolutne zaštite s pravom određene javnim interesom". Rekla je da je Bernska konvencija vremenom dopunjavana i osuvremenjavana i tako je mogla pratiti napredak tehnologije, ali se istodobno nije pazilo i na javni interes. Od knjižnica se traži da pitanja vezana uz autorsko pravo rješavaju na nacionalnoj razini, dok se tehnologija razvija na međunarodnoj razini. Knjižnice sad moraju naći sugovornike u međunarodnim tijelima da riješe pitanja prava reproduciranja, ali i prava digitalnog prikazivanja. Zato je potreban međunarodni ugovor za knjižnice.

Ben White iz Britanske knjižnice govorio je o autorskom pravu koje bi trebalo poticati kreativnost. Ironija je da su postojeće razlike u nacionalnim zakonima o autorskom pravu posljedica neobvezatnih iznimki ponuđenih na izbor nacionalnim zakonodavstvima u Direktivi EU. U projektu digitalizacije knjiga iz 19. st. koji je nedavno provela Britanska knjižnica moralo se isključiti 865 knjiga, koje su djelomično još bile zaštićene.

Winston Tabb, predsjednik IFLA/CLM-a, detaljno je prikazao Ugovor za knjižnice koji IFLA priprema za WIPO, a kojim se CLM bavi od 2004. godine.

Ingrid Parent, buduća predsjednica IFLA-e, najavila je tri teme s kojima će se baviti tijekom svojega mandata: inkluzija, inovacija i konvergencija. Pristup znanju povezala je s moći, ali je rekla da zahvaljujući sve jeftinijoj tehnologiji moć izmiče iz ruku države. Tehnološke aplikacije kojima se posvećuje velika pažnja jesu e-knjige i mobiteli s pristupom internetu. Činjenica je da današnja istraživanja u većini slučajeva počinju pretraživanjem weba, a ne knjižničnih izvora. Ali knjižnice su još uvijek sačuvale vjerodostojnost među korisnicima i trebaju nastojati organizirati inkluzivne službe za sve. Partnerstvo s drugim baštinskim ustanovama smanjuje troškove i poboljšava pristup.

O otvorenom je pristupu, kao o konceptu i poslovnom modelu, govorilo nekoliko predavača. Istaknuto je da je otvoreni pristup danas komplementaran tradicionalnom izdavaštvu, a ne njegov takmac. Posebna je pozornost posvećena novom europskom infrastrukturnom projektu OpenAIRE, aktivnom od prosinca 2010. OpenAIRE je mreža slobodno dostupnih repozitorija u koje se polažu radovi znanstvenika koji sudjeluju u 7. okvirnom programu (FP7). Usvojena je politika EU-a da rezultati znanstvenih istraživanja moraju biti dostupni javnosti iz čijih su sredstava istraživanja i financirana. Bilo je govora i o portalu DART Europe na kojemu se od ove godine mogu pregledavati disertacije i magistarski radovi s 333 europska sveučilišta iz 19 zemalja te o Konzorciju europskih istraživačkih sveučilišta (LERU), članom kojega se postaje pozivom. Vidljivo je da sveučilišta u Europi postaju ozbiljni nakladnici znanstvene literature, pa se i potiču da usvoje i javno objave svoju nakladničku politiku. Da je Hrvatska polagana u slijeđenju novih kretanja u Europi svjedoči i činjenica da se u prijedlozima tri nova zakona kojima se uređuje visokoškolski prostor u Hrvatskoj (Zakon o sveučilištu, Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o znanstvenoj djelatnosti) ne spominje znanstveno izdavaštvo visokoškolskih i znanstvenih ustanova ni otvoreni pristup. Rečeno je i da IFLA mora primijeniti otvoreni pristup u vlastitom izdavaštvu.

A. Horvat
ahorvat@ffzg.hr  

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-