-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 81, srpanj 2019. :: Skupovi u inozemstvu


Europski oblak za otvorenu znanost

Informacijski centar za ekonomiju iz Leibniza ovogodišnju je konferenciju o otvorenoj znanosti posvetio uspostavi Europskog oblaka za otvorenu znanost (European Open Science Cloud-EOSC). Konferencija je održana 19. i 20. ožujka u Berlinu za tristotinjak sudionika. Konferencije o otvorenoj znanosti održavaju se od 2014. godine, a dosad su se bavile otvorenim podatcima, njihovom dostupnosti i načinima na koji se znanstvenici u pojedinim disciplinama koriste alatima kojima pristupaju podatcima.

Otvorena znanost često se poistovjećuje s otvorenim pristupom znanstvenim radovima, ali sama je tema mnogo šira i obuhvaća sve aspekte znanstvenog istraživanja od koncipiranja i izvođenja istraživanja do objavljivanja i diseminacije rezultata. Podjednaku ulogu u njezinoj realizaciji imaju svi sudionici, a uz znanstvenike to su i nakladnici, proizvođači softvera i pružatelji infrastrukturnih usluga, kao i organizacije koje financiraju znanost. Smatra se stoga da treba izgraditi takav sustav praćenja znanosti u koji će biti uključeni svi sudionici, a koji će ujedno biti dostupan, pouzdan, brz i siguran.

U Europskoj uniji, koja je nedavno odlučila da znanstveno-istraživački rezultati projekata financiranih javnim sredstvima trebaju biti dostupni javnosti, želi se protegnuti načelo otvorenosti na cijeli istraživački krug pa se tako govori o otvorenim istraživačkim podatcima, otvorenoj znanstvenoj suradnji, otvorenom softveru, metodologiji, sučeljima, recenzijama, pa onda i o otvorenim znanstvenim knjigama pod čim se, naravno, podrazumijeva otvoreni pristup sadržajima objavljenim u obliku znanstvenih monografija. Otvorenosti svih aspekata znanstvenog rada treba, dakako, prilagoditi i današnji način znanstvenog istraživanja, što najavljuje i niz promjena, ne samo onih tehničke naravi već i kulturnih i obrazovnih.  Pod promjenama u kulturi misli se na promjene u načinu mišljenja znanstvenika, dok promjene u obrazovanju naznačuju da znanstvenici trebaju usvojiti nove vještine. Obje će vrste promjena vjerojatno izazvati nelagodu među znanstvenicima, osobito onima koji su već stekli reputaciju. Čulo se zato na konferenciji i vrlo izravno mišljenje da promjenu ponašanja znanstvenih istraživača treba potaknuti odgovarajućim motiviranjem, što znači financiranjem njihova rada ili pružanjem prilike za napredovanje.  U protivnom, upozoreno je, ništa se neće dogoditi, kao što se ništa nije dogodilo nakon usvajanja Budimpeštanske izjave o otvorenom pristupu s početka ovoga stoljeća.

Čini se također da su financijeri spremni platiti uvođenje Europskog oblaka za otvorenu znanost (European Open Science Cloud - EOSC) kojemu je zato bio posvećen dobar dio ovogodišnje konferencije. Planira ga se uvesti u razdoblju 2018.-2020, a cilj mu je uspostaviti ekosustav istraživačkih podataka u Europi, koji bi omogućio intenzivno korištenje podataka i osnažio interdisciplinarna istraživanja. Otvoreni i integrirani pristup istraživačkim podatcima danas još nije moguć, a prepreke su tehničke, društvene i znanstvene naravi. EOSC bi morao omogućiti istraživanja koja se danas još ne mogu djelotvorno provesti, jer primjerice, znanstvenici nemaju lokalne resurse, posebno ne u opsegu koji im je potreban, nemaju dovoljno dostupnih izvora, jer su oni skriveni, nepristupačni ili neusklađeni s drugim podatcima ili softverom, ili je pak potrebno istraživanje protegnuti na više disciplina da bi se dobio nov uvid u područje, a to je također otežano. U pokusnom programu EOSC uspostavljeno je petnaest znanstvenih pokazatelja (science demonstrators) u različitim znanstvenim područjima koji ukazuju na prepreke. Najprije treba utvrditi kako se tehnički sustavi i usluge koriste u pojedinoj znanstvenoj zajednici i kako  se podatci mogu učiniti dostupnima. Tehnički sustavi i usluge mogu biti ograničeni na samo neke zajednice ili ih se teško može nabaviti ili se njima koristiti, mogu imati nestandardizirane mehanizme pristupa i izvođenja operacija, ponekad čak nije jasno koliko im se može vjerovati. Podatci, pak, mogu biti sakriveni, teško pronalazivi, nedostupni, ili ih se teško može tumačiti i ponovno njima koristiti. Zato se već dulje vrijeme govori o tzv. FAIR podatcima (FAIR je akronim od findability, accessibility, interoperability i reusability), koji su normirani tako da se mogu naći, da im se može pristupiti, da su interoperabilni i da se mogu ponovno koristiti. U znanstvenim se zajednicama često ne razumije važnost čuvanja istraživačkih podataka i njihova daljnja korištenja. Propisane ili uobičajene organizacijske procedure i ponašanje znanstvenika ubrajaju se u društvene i kulturne prepreke otvorenoj znanosti. Primjerice, znanstvene organizacije različito upravljaju podatcima, razlikuju se u načinu na koji objavljuju radove i u ograničenjima koja utvrđuju za njihovo korištenje. Financijeri znanstvenih istraživanja imaju, pak, vlastite propise i uvjete koje postavljaju znanstvenicima, dobiveni se znanstveni podatci čuvaju na različite načine, odnos prema privatnosti razlikuje se od organizacije do organizacije, a različite su i etičke norme koje se primjenjuju. Harmonizacija postupaka i politika koje se sad primjenjuju preduvjet je za daljnje otvaranje znanosti. Očekuje se da će u budućnosti znanstvenici morati usvojiti i primjenjivati barem okvirno isti skup istraživačkih vještina, što bi konačno trebalo olakšati i vrednovanje samih istraživanja.

Dakako, zastupnici otvorenog pristupa smatraju da bi sve znanstvene publikacije trebale biti slobodna djela pa se tako na konferenciji moglo čuti i da treba izravno razgovarati s nakladnicima znanstvenih radova o potrebnim promjenama.

Od sveučilišta kao većih znanstvenih organizacija očekuje se ulazak u otvorenu suradnju s drugim sveučilištima na zajedničkim projektima, ali i izrada strategija za poslovanje s podatcima i upravljanje njima. Treba, na primjer, odlučiti tko je autor podataka prikupljenih istraživanjem, jer o tome danas ne postoji jedinstveni stav. Za znanstvena područja poput psihologije, u kojima je repliciranje na rezultate istraživanja otežano, trebalo bi prije same izrade i objavljivanja rada uvesti obvezu objave članka o tome kako će se provesti istraživanje.

Pojedini su sudionici konferencije prikazali sadašnji čas u razvitku otvorene znanosti u svojoj zemlji. Tako su, na primjer, finski kolege prikazali otvoreni repozitorij nazvan Theseus, koji je izrađen kao platforma za otvoreno nakladništvo. Theseus u koji je danas položeno 150.000 jedinica prvenstveno je namijenjen čuvanju doktorata i drugih ocjenskih, ali i znanstvenih radova, a u njegovu održavanju tehnički pomaže finska nacionalna knjižnica. Očekuje se da će do 2020. svi radovi nastali na finskim sveučilištima ući u repozitorij. Ipak, istraživački podatci još se ne čuvaju.

Da je jezik još uvijek velika prepreka otvorenoj znanosti, potvrdila je predavačica koja je govorila o mogućnostima suradnje između (svjetskog) sjevera i juga. Na primjeru jedne platforme za afričke časopise koja prihvaća radove na bilo kojem od afričkih jezika, a ima ih oko 2000, pokazala je da je različitost jezika poželjna, ali je istaknula da je za takvu platformu ipak potreban i zajednički jezik za povezivanje.  

Konferenciju je pratila izložba pod naslovom Kako digitalizacija mijenja znanost gdje su prikazane nove vrste publikacija i pružen uvid u digitalnu infrastrukturu koja se uspostavlja u Njemačkoj kako bi znanstvenici imali pristup pohranjenim, a danas još nedostupnim istraživačkim podatcima.

Najavljene promjene svakako će unijeti dosta uzbuđenja u znanstvenu zajednicu; tek će se vidjeti kako će se pojedinim promjenama prilagoditi nakladnici znanstvene literature, proizvođači tehničke podrške, financijeri i, naravno, sami znanstvenici. O knjižničarima nije bilo mnogo riječi, iako ih je među sudionicima konferencije bio velik broj. Za njih se valjda zna da su majstori prilagodbe!

Aleksandra Horvat

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-