-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 77, travanj 2018. :: Projekti školskih knjižnica


Lutkarska šumska čarolija kroz artterapijsku igru
primjeri dobre prakse

Tijekom prošlogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige u korelaciji sa školskim defektolozima Marijanom JacksonMajom Mačković te profesoricom Glazbene kulture Nedom Perdijom odučila sam, kao školska knjižničarka, pokrenuti jedan sinergijski projekt iz područja knjižnično-informacijske pismenosti s učenicima iz Posebno odgojno-obrazovnih skupina (POOS-a).

Ciljevi su nam bili višestruki: 

  • senzibilizirati djecu kao čitatelje za kulturan i zdrav odnos prema knjizi (knjiga se čuva, ne baca se, ne šara se po njoj, ne pije se sok, kakao i sl. dok se čita,...)
  • na odgojnoj i psihosocijalnoj razini htjeli smo ih potaknuti na izražavanje emocija te na memoriranje i sortiranje sadržaja, kako bi pomoću svojih receptora stvarali vlastitu percepciju sadržaja. U tu svrhu bili su uključeni i glazbeni instrumenti (Orfov instrumentarij) – drvene udaraljke, jer je drvo topao taktilni materijal
  • i konačno, krajnji cilj bio nam je osigurati ugodnu atmosferu u njihovom međusobnom druženju

U našoj školi dvije su grupe učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama: grupa nižih i grupa viših razreda. To su učenici s poteškoćama u razvoju i bitno smanjenim intelektualnim sposobnostima te stoga ne mogu pohađati redovitu nastavu; uključeni su u svoje matične razrede jedino u odgojnim predmetima (likovna i glazbena kultura te vjeronauk). Raspon njihovih dijagnoza kreće se od  genetičkih poremećaja do psihičkih problema i autizma).

Prema dr. Anne Steen Moller, svjetskog eksperta muzikoterapije, pet je referentnih paradigmi u sudjelovanju i usvajanju sadržaja osoba s teškim razvojnim poteškoćama.

  1. Potrebno je imati minimalna očekivanja od djece, bez obzira na dob.
  2. Psihosocijalni kontekst – jedan drugoga međusobno potiču, ali nisu svjesni da si međusobno pomažu. Ovdje je bitna uloga mentora kao kanalizatora i terapeuta.
  3. Prema potrebi produljuje se vrijeme sudjelovanja u aktivnostima.
  4. Potrebno je uspostaviti dijalog koristeći jednostavne ili najviše jednostavne proširene rečenice.

Projekt smo osmislile kao artterapijsku igru satkanu od elemenata biblioterapije, muzikoterapije i dramske terapije u nekoliko tjednih susreta. Dramska terapija ne služi, kako se obično smatra, razvijanju dramske darovitosti i umjetnosti, već prije svega u terapijske svrhe. 

U knjižnici ih je svaki put na projekcijskom platnu dočekala slika sesvetske šume kako bi potakla njihovu vizualnu percepciju okoliša u kojem žive sove, likovi iz priče. To su sović Luka koji čuva našu školsku knjižnicu i živi u kućici od lišća iznad vrata naše knjižnice. U nedalekoj šumi živi i sović Hugo, Lukin prijatelj, sa svojim sovicama Ružicom i Pikicom. Zatim su poslušali pojedostavljeno ispričanu priču iz moje autorske slikovnice Sović Hugo u knjigogradu iz koje su naučili kako se čuvaju knjige.

U sljedećem susretu dobili su ginjol lutke, sovice, koje su sami odabrali, prema vlastitom izboru. Lutke su kreirane od mekanih materijala, tako da i taktilnom recepcijom djeluju na njihove percepcije i emocije. Nakon početnog glazbenog terapijskog moderiranja interakcije, međusobnog plesa i grljenja lutkama, pojedinci koji to mogu spontano su počeli stvarati nove situacijske igre; npr. Marko danas ima rođendan i sovice su mu došle čestitati. Našli su se tu i bomboni,... kratko smo proslavili rođendan i u šumskom društvu.

U ovih nekoliko glazbeno-scenskih sličica osmislili smo mali, psihosocijalni i kognitivni (spoznajni) trening kontrole raspoloženja i društvene interakcije, te razvijali nove, međusobne empatije. Dotakli smo i njihove mnemoničke sposobnosti – načine na koje pamte i strukturiraju pojmove i situacije jer kod te skupine djece jezik i govor su također problematični i stalno ih je potrebno usmjeravati te poticati da verbaliziraju svoje percepcije.

U svojem moderiranju njihovih kreativnih sličica imali smo na umu da oni imaju senzornu svjesnost, ali i komunikacijske poteškoće, što im otežava socijalno ponašanje. Rukovodili smo se postulatima Abrahama Maslowa, začetnika humanističke psihologije i humanističke teorije ličnosti. Praktično, to je značilo sljedeće:

  • sjedili smo svi zajedno oko stola kako bismo svi bili jednaki
  • nakon nekog vremena stali smo u krug i nastavili igru. Između nas više nije bio stol kao prepreka pa su se naše lutke mogle spontano grliti.
  • predstavljali smo se imenom, tako da je svaka lutka postajala naše drugo ja i time su percipirali da je svatko od njih bitan i da mi svi vidimo da je svatko od njih bitan.

Tako je svaka sovica dobila priliku za samoaktualizaciju ovdje i sada. Ništa se nije događalo iz prošlosti niti iz budućnosti.

Ovako vođena imaginacijska igra grupe djece s posebnim potrebama ima za cilj integrirati pojedinca i to po mogućnosti kreativno – pokretom, plesom i verbalizacijom.

Osim toga, ginjol lutka ptice s krilima u koje treba staviti prstiće (pinceta ili hvat) potiče razvoj fine motorike što njima također predstavlja problem, redovito i grafomotorički prilikom pisanja ili crtanja.

Evaluaciju  projekta najbolje će nam ilustrirati spontani izričaj dječaka s težim psihičkim i autističnim spektrom poremećaja koji nije bio konstantno aktivan: „Eeee, danas smo se baš lijepo naigrali!“

Jadranka Jelinić Blagec,

jadranka.jelinic@gmail.com

OŠ LUKA – Sesvete

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-