-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 76, siječanj 2018. :: Tema broja: „Nabava knjižnične građe: interakcija između mogućnosti knjižnica i potreba korisnika“


Nabava knjižnične građe u funkciji izgradnje knjižnične zbirke

Nabava građe i izgradnja zbirke jedna je od ključnih zadaća svake knjižnice. Citirajući američku knjižničarku koja se bavi teorijom izgradnje i upravljanja zbirkama Pamelu Johnson rečenicom „Ako nemate zbirku nemate knjižnicu“ iskazuje se važnost planiranja, izgradnje i upravljanja knjižničnim zbirkama koje predstavljaju jezgru svih knjižničnih resursa.

Cilj je svake knjižnice odgovornom nabavom knjižnične građe izgraditi zbirku/e koje optimalno zadovoljavaju informacijske potrebe aktivnih, ali i potencijalnih korisnika. Knjižnična zbirka predstavlja jezgru izvora informacija i znanja koje pružaju knjižnice i pokazuju što definira knjižnicu.

Nabava knjižnične građe, odnosno informacijskih izvora razlikuje se prema vrsti knjižnica i profilu korisnika. Nacionalne knjižnice u pravilu prikupljaju obvezni primjerak i referentne izvore. Sveučilišne i visokoškolske knjižnice prikupljaju obveznu i preporučenu literaturu nastavnih kolegija pojedinih fakulteta, sveučilišne udžbenike, znanstveno stručnu literaturu svih znanstvenih polja i referentnu građu. Sveučilišne knjižnice, nadalje usklađuju nabavu inozemne znanstvene literature na nacionalnoj razini i na razini pojedinačnog sveučilišta. Specijalne knjižnice prikupljaju specijalna referentna i temeljna djela za pojedina znanstvena područja i polja. Narodne knjižniceimaju višestruke namjene (odgojne, obrazovne, kulturne, zabavne i rekreativne) te širok raspon korisnika (od beba do treće životne dobi) te zato prikupljaju literaturu za mladež i djecu, stručnu i znanstvenu literaturu, beletristiku za odrasle, referentnu građu, periodičke publikacije, lokalne, regionalne i nacionalne novine i slično. Školske knjižnice prikupljaju lektiru i literaturu za mlade kao i priručnu literaturu za nastavnike.

Povećana ponuda na elektroničkom tržištu informacija i njezina premreženost, promjena znanstvene komunikacije (objavljivanje znanstvenih spoznaja) i usvajanje znanja (podučavanje i učenje) osigurala je nove mogućnosti u pristupu i korištenju izvora znanja. Takvo web okruženje ima za posljedicu i promjenu načina izgradnje i osiguranja pristupa knjižničnim zbirkama. Nabava se zbog toga razlikuje i prema vrsti građe pa knjižnice nabavljaju knjižnu i neknjižnu građu, elektroničku građu izravnog pristupa te e-izvore (e-knjige, e-časopise i baze podataka). Današnja politika izgradnje zbirki temelji se na fizičkim zbirkama kao i na daljinski dostupnim informacijskim izvorima te zbog toga danas knjižničnu zbirku predstavlja skup fizičkih izvora informacija združenih s virtualnim pristupom odabranim i organiziranim izvorima informacija.

Pri daljnjem razvoju, odnosno obogaćivanju svake pojedine zbirke knjižničari moraju dobro poznavati informacijske potrebe svoje zajednice korisnika, prije svega svojih aktivnih korisnika i u skladu s njima, nabavljati relevantne, kvalitetne i korisne informacijske izvore kojima osiguravaju fizički pristup - najčešće u čitaonicama sa slobodnim pristupom građi, kao i osiguravanje pristupa udaljenim informacijskim izvorima. Isto tako, knjižničari moraju predvidjeti i buduće informacijske potrebe aktivnih i potencijalnih korisnika, a sve odluke za izbor knjižnične građe moraju donositi unutar etičkog kodeksa koji uključuje nepristranost pri izboru građe, zaštitu podataka korisnika i korištenja, poštivanje autorskog prava, fiskalnu odgovornost, i najvažnije od svega, pravo svakoga pojedinca na jednak pristup informacijama.

Selekcija građe temeljena na neovisnoj i stručnoj procjeni knjižničara bez političkog, tržišnog ili ikojeg drugog utjecaja uz transparentnu suradnju s predstavnicima zajednice korisnika i osnivača ponovo dobiva na važnosti. Naime, knjižnice su suočene sa stalnim smanjivanjem financijskih sredstava za nabavu unatoč porastu i tradicionalnih (tiskanih) i elektroničkih informacijskih izvora, pa pitanje ravnoteže između neposredne potrebe (just in time) i dugoročne obveze za razvoj zbirke (just in case) ostaje i nadalje jedno od najvažnijih pitanja izgradnje zbirki. 

Stvaranjem konzistentnih knjižničnih zbirki korisnicima se osigurava pristup i korištenje relevantnih izvora informacija i znanja, a zadaća je knjižničara da kontinuirano procjenjuju vrijednost informacijskih izvora u odnosu na potrebe korisnika, prate njihovo korištenje te u skladu s potrebama korisnika održavaju relevantnost zbirki provođenjem različitih metoda vrednovanja istih.

Iz tog razloga, proces izgradnje zbirke mora uključiti jasne deskriptivne kriterije za sve svoje pojedinačne aktivnosti te mora sadržavati pokazatelje unutar kojih knjižničari rade. Svi osnovni pokazatelji operativnih aktivnosti u prikupljanju, obradi, čuvanju i osiguravanju dostupnosti trebaju biti sadržani u programu i/ili politici izgradnje zbirki. Takav program ili politiku treba neprekidno preispitivati i sukladno prepoznatim promjenama u okruženju mijenjati i preoblikovati. Jedino se na taj način može osigurati kontinuitet izgradnje konzistentne zbirke potpuno u skladu s misijom knjižnice koja moraju biti identični informacijskim potrebama zajednice korisnika.

Program i/ili politika izgradnje zbirke treba biti jedan općenit, kratki dokument (kao pisani ugovor između knjižnice, osnivača - financijera i njenih korisnika) koji uz prikaz osnovnih područja koji pokrivaju pojedinu zbirku ili zbirke koje pokrivaju predmetno/znanstvena područja, trebaju navesti i načine prikupljanja informacijskih izvora, njihovu obradu, način osiguravanja dostupnosti i zaštitu.

Univerzalni elementi programa izgradnje zbirke uključuju: opis i misiju zbirke, vrijednosti i prioritete same zbirke. Svojevrsni je vodič - Guidelines for a collection development policy using the conspectus model u izdanju IFLA-ine sekcije za nabavu i izgradnju zbirke (Acqisition and Collection Development).

Program izgradnje zbirke tako predstavlja dinamičan, vitalan alat s mjerljivim ishodima kako bi se utvrdilo radi li se upravo ono što i piše u njemu te daje odgovore na ključna pitanja: tko su najveći korisnici zbirke?, tko su ostali dionici poslovne i obrazovne okoline?, koje se zbirke najviše koriste?, koja se predmetna područja moraju osvježiti? itd.

Programi izgradnje i upravljanja zbirkom koje predstavljaju knjižnicu i njene zbirke (informacijske izvore) uobičajeno sadrže: misiju knjižnice (njenu ulogu i zadaću u društvu te način ostvarenja tih zadaća), svrhu programa izgradnje i upravljanja zbirkama, opis zajednice korisnika i njihove potrebe, pitanje pristupa, opis zbirki, proračun za izgradnju zbirki, kriterije izbora za nabavu informacijskih izvora, posebne zbirke, ograničenja u nabavi, kooperativne odnose s drugim knjižnicama, mjerenje i vrednovanje zbirke, plan zaštite zbirke, izlučivanje i otpis, reviziju programa izgradnje i upravljanja zbirkama.

Pri kreiranju programa za izgradnju i upravljanje zbirkom mora se uzeti u obzir da današnje zbirke obuhvaćaju četiri razine:

  • informacijske izvore koje posjeduje knjižnica (lokalna zbirka)
  • informacijske izvore koje posjeduje neka druga knjižnica ali su dostupni uslugom međuknjižnične posudbe i dostavom dokumenata
  • elektroničke dokumente nabavljene kupnjom ili pretplatom (baze podataka – nacionalni konzorcij)
  • besplatne elektroničke dokumente.

Ovakav pristup i kvalitetno upravljanje informacijskim izvorima organiziranih u knjižnične zbirke s ciljem prijenosa poruke omogućavaju svim zbirkama povećavanje njihove dostupnosti i vidljivosti s primarnim ciljem aktivnog korištenja jer su zbirke sredstvo za širenje znanja i informacija, čuvaju zapise o kulturi i civilizaciji, razvoju znanosti te predstavljaju neiscrpni istraživački korpus.

Vesna Golubović

 vgolubovic@nsk.hr

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-