-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 81, srpanj 2019.
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 72, siječanj 2017. :: Nacionalna kampanja za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom "I ja želim čitati"


Knjižnice i njihova uloga u Kampanji “I ja želim čitati!”

Ponovimo u uvodu da je Komisija za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva – u suradnji s još sedam Komisija HKD-a, Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom i Knjižnicama grada Zagreba – osmislila, organizirala i pokrenula Nacionalnu kampanju za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom „I ja želim čitati“.

Prvi je put Kampanja službeno predstavljena na 13. okruglom stolu za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama pod nazivom "Imate li teškoće čitanja? Dobro došli u knjižnicu!“ 30. rujna 2016. u Gradskoj knjižnici u Zagrebu. Od toga će dana u svom predviđenom jednogodišnjem trajanju nastojati djelovati u skladu sa zadanim ciljevima, od kojih ovdje prenosim one ključne:

  • upozoriti javnost na probleme osoba s teškoćama čitanja i disleksijom,
  • utjecati na izmjenu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03) i time omogućiti osobama s disleksijom i poteškoćama u čitanju lakši pristup većem broju za ovu skupinu korisnika posebno priređenih i prilagođenih knjiga ,
  • poboljšati međuinstitucionalnu suradnju pri rješavanju problema na koje nailaze osobe koje ne mogu čitati standardni (crni) tisak,
  • povećati broj knjižnica koje provode programe namijenjene ovoj skupini korisnika,
  • u okviru Kampanje okupiti sve zainteresirane strane i zajednički raditi na ostvarivanju rečenih ciljeva.

Disleksija i poteškoće u čitanju velik su problem i za pojedinca i za društvo. Procjenjuje se da pet do deset posto populacije u Hrvatskoj ima disleksiju. Ukoliko se ne dijagnosticiraju i ne tretiraju na vrijeme i na pravi način, poteškoće u čitanju negativno se odražavaju na školski uspjeh djece, njihovo samopouzdanje i motiviranost za učenje, a time i na nastavak školovanja odnosno kvalitetu življenja u cjelini.

Zbog toga je iznimno važno pisati i javno govoriti o disleksiji, raditi na osvješćivanju ovoga problema te na izgradnji kvalitetne suradničke mreže stručnjaka kojima je u fokusu bavljenje ovom problematikom. Jednako je tako važno raditi na povezivanju onih koji mogu i znaju pružiti stručnu pomoć s onima kojima je ta pomoć potrebna.

Poseban je problem nedostatno odnosno nesustavno financiranje produkcije građe prilagođene osobama s disleksijom, što proizlazi iz neadekvatne podjele sredstava općenito, manjkave zakonske regulative i nedostatka svijesti o važnosti ovoga problema.

Gdje je i kakva je u tome uloga knjižničarki/knjižničara?

Suvremene knjižnice, kao što znamo, nisu, ili barem ne bi smjele biti, samo posudionice knjiga. Usporedo s razvojem društva i ukorak s razvojem tehnologije mijenjaju se i knjižnice, nastojeći pratiti potrebe svojih korisnika i kvalitetno na njih odgovoriti. Javlja se potreba za novom i drugačijom knjižnicom, a to zapravo znači za novim i drugačijim knjižničarstvom.

Knjižničarstvom koje se ne zaustavlja na pohrani, stručnoj obradi i posudbi građe, već se dobrim dijelom posvećuje brizi za svoje korisnike, reagirajući na njihove potrebe osmišljavanjem kvalitetnih programa i usluga kojima će doprinijeti razvoju svih vrsta pismenosti i s njima povezanih kompetencija, raditi na podizanju kvalitete života pojedinca i posljedično kvalitete života društva u cjelini, tvoreći dio možda teško mjerljivog i ne do kraja definiranog, ali sasvim sigurno važnog kulturnog kapitala.

Upravo svojom otvorenošću, nepristranošću i usmjerenošću na dobrobit korisnika neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti, spolu, obrazovanju, materijalnom i društvenom statusu knjižnice zauzimaju itekako važno mjesto u društvu nažalost prepunom podjela, prijepora i nejednakosti.

Suvremena knjižnica brine se o svim svojim korisnicima na način da promišlja i organizira programe i usluge sukladne potrebama svih skupina korisnika. S tim u vezi odavno je uočena potreba za razvojem usluga za korisnike s posebnim potrebama, a osmišljavanje i provođenje programa namijenjenih upravo ovoj skupini korisnika neizostavan je dio knjižničarskoga posla.

No, osim što ih brinu korisničke potrebe, knjižničare brine i društveni kontekst u kojemu korisnici žive i način na koji se on odražava na njihove živote. Stoga idu korak dalje – ne zaustavljuju se na prilagođavanju svojih usluga postojećem društvenom kontekstu, već ga pokušavaju mijenjati i oblikovati, utječući na to da se on prilagodi njihovim korisnicima odnosno postane prijemčljiviji za njihove potrebe, agilniji u rješavanju njihovih problema, riječju – humaniji. Spremniji i sposobniji odgovoriti na specifične potrebe.

Knjižničarska se struka, u ovom konkretnom slučaju predstavljena Komisijom za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama, pokretanjem Kampanje „I ja želim čitati“ odlučila ne samo razvijati službe i usluge za osobe s posebnim potrebama nego i utjecati na kontekst u kojemu živimo i djelujemo, nastojeći ga na svim razinama, od one zakonodavne do razine pojedinca, u rečenom segmentu učiniti humanijim, prilagođenijim i organiziranijim no što je to bio prije.

Preuzimanjem na sebe ove odgovorne zadaće knjižničarska je struka uznastojala motivirati, aktivirati i ujediniti relevantne ustanove i stručnjake te informirati i educirati cjelokupnu javnost o problemu disleksije s ciljem omogućavanja veće dostupnosti građe za čitanje, a time i poboljšanja kvalitete života osoba pogođenih ovim problemom.

Znakovito je, ali nimalo slučajno, da su Kampanju pokrenuli upravo knjižničari jer je važan dio knjižničarskog posla prikupljanje, pohranjivanje i dijeljenje kvalitetnih informacija. U ovome slučaju i vrlo potrebnih, što je struka također prepoznala. Ovom se Kampanjom nastoji „dovesti“ informacije do svih onih kojima su potrebne. Osim toga, knjižnice nisu izolirana mjesta, već neodvojiv dio zajednice unutar koje djeluju. I kao takve imaju i pravo i obvezu utjecati na tu zajednicu na način koji drže valjanim i društveno korisnim.

Ne mogu nego podržati takvo nastojanje, a vjerujem da tako razmišlja svaki knjižničar/knjižničarka kojemu je stalo do svoje struke i do svojih korisnika. Knjižnice su, kao što znamo, mjesta namijenjena svima i kao takve djeluju na dobrobit svih svojih korisnika. Posebno bih ovdje naglasila narodne knjižnice koje su svojom razgranatošću i usmjerenošću na širok spektar korisnika – od beba i djece, preko tinejdžera do odraslih i ljudi starije dobi nezamjenjive u provođenju ovakvih programa i s njima povezanih aktivnosti. Izuzetno su važne i školske knjižnice jer mogu mnogo doprinijeti aktualizaciji ove teme, informirajući o njoj i nastavnike i roditelje i učenike.

    Nijedan plakat, izložba, tribina, predavanje stručnjaka, gostovanje osobe s disleksijom, autora koji problematiziraju ovu temu i nakladnika koji izdaju posebno prilagođene knjige, ništa od navedenog nije uzaludno ni suvišno. Sve su to iznimno vrijedni i korisni doprinosi kojima se knjižnice mogu uključiti u ovu Kampanju. Čim više, tim bolje.

Mislim da ne pretjerujem ako smatram da je svaka relevantna informacija o problemu disleksije i poteškoćama u čitanju – knjiga na tu temu, kvalitetne brošure za roditelje i odgojitelje, popis tiskanih i elektroničkih izvora na temu disleksije i poteškoća u čitanju te popis stručnjaka i institucija koji se ovim problemom bave  ̶  dragocjena pomoć svakom roditelju i odgojitelju, odnosno svakoj osobi koja se na neki način, u društvu, poslu ili u obitelji, susrela ili će se susresti s disleksijom.

Informacije su, čini mi se, tim dragocjenije što je mjesto u kojem se knjižnica nalazi udaljenije od većih gradova, a time i od institucija koje mogu pružiti stručnu pomoć. Internet je, naravno, mnogo toga ubrzao i olakšao, ali za pronalaženje kvalitetnih informacija potrebno je kvalitetno pretraživanje, a tu opet knjižničari mogu puno pomoći.

Ne treba podcjenjivati snagu knjižnica u radu na osvješćivanju ovoga problema i doprinos koji mogu dati njegovu rješavanju. Treba se uključiti.

Kaže se da je zrelost nekog društva vidljiva iz toga kako se to društvo odnosi prema svojim najranjivijim skupinama.

Pokažimo zrelost knjižničarske zajednice i podržimo ovu Kampanju! Ne samo deklarativno i načelno nego stvarno i konkretno.

Arijana Herceg Mićanović

arijana.herceg.micanovic@kgz.hr

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-