-
-
-
HKD
HRVATSKO KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO
-
-
 Prošli brojevi:
Broj 80, siječanj 2019.
Broj 79, listopad 2018.
Broj 78, srpanj 2018.
Broj 77, travanj 2018.
Broj 76, siječanj 2018.
Broj 75, listopad 2017.
Broj 74, srpanj 2017.
Broj 73, ožujak 2017.
Broj 72, siječanj 2017.
Broj 71, listopad 2016.
Broj 70, srpanj 2016.
Broj 69, travanj 2016.
Broj 68, siječanj 2016.
Broj 67, listopad 2015.
Broj 66, srpanj 2015.
Broj 65, ožujak 2015.
Broj 64, listopad 2014.
Broj 63, lipanj 2014.
Broj 62, travanj 2014.
Broj 61, prosinac 2013.
Broj 60, listopad 2013.
Broj 59, lipanj 2013.
Broj 58, veljača 2013.
Broj 57, listopad 2012.
Broj 56, lipanj 2012.
Broj 55, ožujak 2012.
Broj 54, prosinac 2011.
Broj 53, rujan 2011.
Broj 52, lipanj 2011.
Broj 51, ožujak 2011.
Broj 50, prosinac 2010.
Broj 49, rujan 2010.
Broj 48, lipanj 2010.
Broj 47, travanj 2010.
Broj 46, prosinac 2009.
Broj 45, studeni 2009.
Broj 44, srpanj 2009.
Broj 43, ožujak 2009.
Broj 42, prosinac 2008.
Broj 41, rujan 2008.
Broj 40, srpanj 2008.
Broj 39, travanj 2008.
Broj 38, prosinac 2007.
Broj 37, rujan 2007.
Broj 36, lipanj 2007.
Broj 35, ožujak 2007.
Broj 34, prosinac 2006.
Broj 33, rujan 2006.
Broj 32, lipanj 2006.
Broj 31, ožujak 2006.
Broj 30, prosinac 2005.
Broj 29, srpanj 2005.
Broj 28, ožujak 2005.
Broj 27, prosinac 2004.
Broj 26, srpanj 2004.
Broj 25, ožujak 2004.
Broj 24, studeni 2003.
Broj 22/23, lipanj 2003.
Broj 21, prosinac 2002.
Broj 20, kolovoz 2002.
Broj 19, travanj 2002.
Broj 18, prosinac 2001.
Broj 17, listopad 2001.
Broj 16, lipanj 2001.
Broj 15, veljača 2001.
Broj 14, svibanj 2000.
Broj 13, listopad 1999
Broj 12, ožujak 1999.
Broj 11, srpanj 1998.
Broj 10, ožujak 1998.
Broj 9, studeni 1997.
Broj 8, svibanj 1997.
Broj 7, rujan 1996.
Broj 6, veljača 1996.
Broj 5, listopad 1994.
Broj 4, rujan 1994.
Broj 1-3, lipanj 1992. - ozujak 1994.







-
-
ISSN 1333-9575
-
Broj 69, travanj 2016. :: Tema broja: Programi i projekti za pripadnike nacionalnih manjina


Model Središnjih manjinskih knjižnica u RH
Strategija razvoja: Zašto? Na koji način? Kakav rezultat očekujemo?

Zašto?

Uzimajući u obzir da narodne knjižnice u posljednjih dvadesetak godina (period formiranja mreže SMK) radikalno mijenjaju svoju ulogu u društvu, te u uvjetima obraćanja europskog društva problemima nacionalnih manjina i migranta, uloga središnje manjinske knjižnice dobiva sasvim drugu dimenziju i značenje. 

Knjižnice više nisu samo ustanove koje nabavljaju građu prema određenim kriterijima, obrađuju prema uvriježenim pravilima, pohranjuju i daju na korištenje svoj fond, nego su i svojevrsni kulturno-informativni centri koji pružaju potpunu uslugu u obliku raznovrsnog informiranja.

U slučaju središnje manjinske knjižnice novi socijalno-ekonomski uvjeti podrazumijevaju pretvaranje SMK u razvojno-kulturni i informatičko-metodički centar koji zadovoljava potrebe kako korisnika, tako i knjižničara, te putem mreže narodnih knjižnica pruža sve veći broj usluga, povezanih s tržištem rada, europskom i svjetskom kulturom, željom za informiranjem kod većinskog stanovništva. 

Nakon 12 godina, poslije otvaranja prve manjinske knjižnice, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjinaiz 2002. godine zaokružena je legislativaRepublike Hrvatske prema nacionalnim manjinama. Zakon je pružio mogućnost definiranja pravne legislative glede manjinskih knjižnica ali nije definirao tko i kako je mora donijeti. Tako već 25 godina, bez odgovarajuće zakonske osnove, model središnje manjinske knjižnice temelji se na tri kontradiktorne sastavnice.

Prva strukturna sastavnica je područje rada koje se u praksi odnosi na cijelu Hrvatsku, što otežava pružanje usluga korisnicima izvan matične knjižnice. Druga je status manjinske knjižnice koja nije samostalno ustrojena jedinica, a više odgovara kriterijima ZBIRKE, što smanjuje mogućnost primjene strateških principa s ciljem kvalitativnog razvoja.

Treća sastavnica je namjena zbirke koja obuhvaća djelokrug pružanja usluga iz područja kako narodne knjižnice, tako i školske pa čak i visokoškolske knjižnice.

Sve tri sastavnice u proturječnom su sukobu tako što područje rada više odgovara ustanovi koja ima status samostalne jedinice i velike ovlasti, a djelokrug pružanja usluga obuhvaća više područja koja su u nadležnosti različitih vrsta knjižnica prema namjeni i prema sadržaju.  

Rezultati rada prema modelu koji je razrađen 1990. godine nisu zadovoljavajući. Iskristalizirani su problemi koji se ne mogu riješiti samo unutar mreže manjinskih knjižnica, nego je potrebna veća uključenost strukovne organizacije i cijele mreže narodnih knjižnica, kako je to i predvidio razrađeni model.

U takvoj situaciji, kada je neophodno uskladiti rad središnje manjinske knjižnice kao multifunkcionalnog centra manjinske kulture u zadanim uvjetima, krajnje je neophodno imati kvalitetnu strategiju razvoja.

SMK nije izdvojena nesamostalna zbirka smještena u jednoj od narodnih knjižnica, nego uzajamno povezana mreža uklopljena u kompletnu infrastrukturu narodnih knjižnica Hrvatske koja koristi materijalne, socijalne, pravne i ljudske resurse, te je podređena praktičnom provođenju ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Odlukom Vlade Republike Hrvatske iz travnja 2000. godine programi SMK ušli su u djelokrug Ministarstva kulture, a stručni nadzor preuzele su matične službe narodnih knjižnica gdje su smještene SMK. Ministarstvo kulture godišnje osigurava sredstva za plaće djelatnika kao i sredstva za realizaciju programa. Matična narodna knjižnica osigurava infrastrukturnu bazu: komunalne usluge, Internet podršku, servis, program za obradu građe, posudbu tijekom cijelog radnog vremena i dr.

Smještanje SKM u jednoj od narodnih knjižnica u mjestu gdje je koncentrirana nacionalna manjina ima nekoliko ciljeva:

  1. Zadovoljiti potrebe predstavnika nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom;
  2.  Stvoriti svojevrstan informacijsko-metodički centar za sve narodne knjižnice koje sudjeluju u programu;
  3. Iskoristiti postojeće infrastrukturne resurse sa ciljem optimizacije troškova;
  4. Izbjeći getoizaciju korisnika – pripadnika nacionalne manjine.

Često se čak i u stručnim knjižničarskim krugovima postavlja pitanje u čemu je razlika između fondova knjiga na stranim jezicima koje posjeduju mnoge narodne knjižnice i SMK?

Bez obzira što su i jedne i druge smještene u prostorijama narodnih knjižnica namijenjenih potrebama većinskog stanovništva u zemlji, SMK je stručni odjel koji raspolaže autonomnim financijskim sredstvima za nabavu i ostvarenje programa. SMK ima slobodu  i odgovornost kreirati vlastitu politiku rada i nabave građe, što u velikoj mjeri potiče duh istraživanja i suradnje s korisnicima i kolegama, a znači i poboljšanje rezultata rada.

Voditelj SMK, koji dobro poznaje jezik nacionalne manjine i posjeduje neophodno stručno znanje, dobro je upoznat s izdavačkom produkcijom u matičnoj zemlji te može osigurati kvalitetno i kontinuirano popunjavanje fonda SMK prema potrebama korisnika u suradnji s institucijama, amaterskim udrugama nacionalne manjine i pojedincima - pripadnicima manjine i drugim grupama korisnika.

Koji su problemi definirani?

Nakon detaljne analize stanja i rada SMK došli smo do zaključka da model središnjih manjinskih knjižnica loše funkcionira u mreži narodnih knjižnica zbog nedovoljnog protoka informacija prema korisnicima ali i nedovoljne uključenosti i edukacije kolega iz narodnih knjižnica. Nedovoljna ukomponiranost središnjih manjinskih knjižnica u sustav narodnih knjižnica ima za posljedicu lošiju kvalitetu pružanja usluga korisnicima SMK izvan sjedišta središnje knjižnice. 

Na koji način? Strategija razvoja mreže SMK

Uzimajući u obzir gore navedene činjenice, djelotvorno je primijeniti kod razrade strategije dugoročnog razvoja mreže SMK pristup koji je dobio naziv „škola konfiguracije“. Predloženi pristup predviđa sljedovanje (striping)  perioda postupnog razvoja (konfiguracije) i prijelaznog stanja (transformacije) koji čine shematski slijed dvaju životnih ciklusa organizacije. Naravno, ovo je vrlo pojednostavljen pristup, jer razdvajajući periodi transformacije i stabilizacije kao osnovne etape razvoja knjižnice, postoje i prijelazne etape razvoja kao što su formiranje, usavršavanje, stabilizacija djelovanja, stagnacija, krizno stanje, adaptacija, reguliranje, transformacija.

Ipak, definicije SKM prošle su etape formiranja, usavršavanja i stabilizacije djelovanja, te se trenutno nalaze u razdoblju stagnacije koje se bez razrade i primjene strategije razvoja približavaju  kriznom stanju.

U teoriji to podrazumijeva pretvaranje manjinske knjižnice u socijalno-kulturni centar koji zadovoljava potrebe sve većeg broja korisnika koji se ne uklapaju u standardni popis kategorija korisnika manjinske knjižnice, te putem mreže narodnih knjižnica pruža sve veći broj usluga, povezanih s europskim tržištem rada, europskom i svjetskom kulturom, željom za informiranjem kod većinskog stanovništva.

U praksi ovo podrazumijeva da voditelj SMK mora zauzeti poziciju temeljenu na zakonskoj osnovi, razraditi svoju koncepciju, odabrati strategiju njezine realizacije, adaptirati ju prema uvriježenoj praksi.

Tipovi strategije i razrada programa strategije promjena podrazumijeva pet razina realizacije: konceptualnu, funkcionalnu, organizacijsku, konstruktivnu i tehnološku, a detaljno su opisani u VBH broj 1-2 za 2015. godinu.

  Zaključak

Model mreže središnjih manjinskih knjižnica koji je razrađen 1990. godine zadovoljavajuće funkcionira na infrastrukturnoj razini odnosno na stručnoj razini, ali loše funkcionira na razini motiviranosti i edukaciji korisnika,
organizacijskoj strukturi, te razini međusobne informiranosti i suradnje.

Veliki problem predstavlja nedovoljna komunikacija i suradnja manjinskih knjižnica međusobno, što zbog ograničenih financijskih sredstava, što zbog neujednačenosti primjene razrađenog modela u svakoj pojedinačnoj manjinskoj knjižnici. Tome uvelike doprinosi i to što ne postoji pravilnik o radu ili drugi dokument koji regulira status, djelovanje i kompetenciju manjinske knjižnice niti na razini Ministarstva kulture, niti na razini županijskih matičnih službi.

Za kvalitativni razvoj svake pojedinačne manjinske knjižnice potrebno je riješiti u većoj ili manjoj mjeri pitanja:

  1. Fizičke i virtualne vidljivosti fonda.
  2. Osigurati protok informacija od strane voditelja i svestranu podršku od sustava i institucija.
  3. Razraditi pravilnik djelovanja SMK i kriterije vrednovanja usluga.

Razraditi i prihvatiti strategiju razvoja modela.

Katarina Todorcev Hlača

-
-
-
  webmaster  |   autorsko pravo © HKD, 2004
-
-